Dodatni rad radnika jedna je od tema koja u praksi često otvara pitanja kod poslodavaca i zaposlenika. Iako Zakon o radu omogućuje da radnik uz puno radno vrijeme dodatno radi kod drugog poslodavca, takav odnos mora biti pravilno ugovoren, evidentiran i usklađen s pravilima o radnom vremenu. Najviše nedoumica u praksi odnosi se na:
- broj dopuštenih sati,
- obvezu obavještavanja matičnog poslodavca,
- obvezu obavještavanja matičnog poslodavca,
- nejednaki raspored rada i
- prava radnika iz dodatnog rada.
U nastavku objašnjavamo što je dodatni rad, koliko sati tjedno je dopušteno, treba li suglasnost matičnog poslodavca i koje su najčešće greške u praksi.
Što je dodatni rad prema Zakonu o radu?
Zakon o radu definira dodatni rad radnika kao mogućnost za zaposlene u punom random vremenu da obavljaju dodatne poslove kod drugog poslodavca. Ovaj oblik rada donosi prednosti, ali i zahtjeva poštivanje zakonskih smjernica.
Dodatni rad nije isto što i prekovremeni rad, niti je riječ o ugovoru o djelu. Riječ je o mogućnosti da radnik koji već radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca, odnosno radi kod više poslodavaca. Tako da ukupno ostvaruje 40 sati tjedno, sklopi ugovor o dodatnom radu s drugim poslodavcem.
Takav ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, a može se ugovoriti na određeno ili na neodređeno vrijeme. Kod ugovora na određeno vrijeme ne primjenjuju se standardna ograničenja koja vrijede za klasični ugovor na određeno vrijeme.
Tko može raditi u dodatnom radu?
Ugovorom o dodatnom radu ne smije se ugovoriti radno vrijeme u trajanju dužem od osam sati tjedno.
Ako je raspored radnog vremena u dodatnom radu utvrđen kao nejednaki, tjedno radno vrijeme u dodatnom radu smije biti duže od osam sati tjedno, ali ne duže od 16 sati tjedno, uključujući i prekovremeni rad. Ugovor se može sklopiti na neodređeno i određeno vrijeme s time da se ne primjenjuju ograničenja propisana za određeno vrijeme (npr. nema ograničenja da se ugovor na određeno vrijeme može sklopiti najviše tri puta, već se može sklapati svaki mjesec bez ograničenja).
Koliko sati tjedno smije trajati dodatni rad?
Radnik koji obavlja dodatni rad može ukupno raditi najviše 50 sati tjedno, uključujući prekovremeni rad. Ako poslodavac traži prekovremeni rad, radnik mora pisano pristati na taj rad. Također, radnik nije dužan tražiti suglasnost matičnog poslodavca za dodatni rad, ali ga mora obavijestiti o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu.
Plaća, naknade i godišnji odmor u dodatnom radu
Plaća za rad u dodatnom radnom odnosu mora biti proporcionalna s brojem odrađenih sati, uz minimalnu plaću kao osnovu. Osim toga, radnici zadržavaju pravo na druge naknade poput regresa i božićnice, osim ako to drugačije nije uređeno Pravilnikom o radu ili Kolektivnim ugovorom.
Poslodavci također moraju omogućiti korištenje godišnjeg odmora, koji je izjednačen s onim koji bi radnici imali ako rade u punom random vremenu.
Ograničenja prijava radnika
Nisu svi radnici podobni za dodatni rad . Primjerice, oni koji rade na poslovima sa specifičnim uvjetima ili imaju skraćeno radno vrijeme. Također, važno je pravilno prijaviti radnike na dodatni rad, uz točan unos radnog vremena i vrstu ugovora.
Ove informacije moraju biti točno dokumentirane kako bi izbjegli eventualne nepravilnosti i kazne.
Najčešće greške poslodavaca u praksi
Najčešće greške u praksi su: nepravilna evidencija sati, prekoračenje tjednog limita te pogrešna prijava vrste radnog odnosa.
Primjer: Radnik radi 40 sati tjedno kod matičnog poslodavca te dodatnih 8 sati tjedno kod drugog poslodavca. U jednom tjednu matični poslodavac mu je odredio i 9 sati prekovremenog rada, čime je ukupno radno vrijeme iznosilo 57 sata. Time je prekoračeno zakonsko ograničenje od 50 sati ukupnog tjednog rada, uključujući prekovremeni rad. U praksi poslodavci često prate samo vlastite sate, a zanemare ukupno radno opterećenje radnika kod svih poslodavaca.
Dodatni rad pruža fleksibilnost kako poslodavcima tako i zaposlenima. Ovo ipak zahtijeva pažljivo upravljanje i poštivanje svih zakonskih smjernica kako bi se izbjegli problemi i nesuglasice.
Primjer iz prakse
Radnik radi 40 sati tjedno kod matičnog poslodavca i dodatnih 8 sati tjedno kod drugog poslodavca.
Ako mu matični poslodavac u istom tjednu odredi još 9 sati prekovremenog rada, ukupno radno vrijeme raste na 57 sati tjedno. U tom slučaju prekoračeno je zakonsko ograničenje ukupnog tjednog rada.
Zaključak
Dodatni rad može biti koristan i radniku i poslodavcu, ali samo ako je pravilno ugovoren i ako se kontinuirano prati ukupno radno vrijeme. Za poslodavce su posebno važni:
- dobra evidencija sati,
- točna prijava radnog odnosa i
- pravovremena interna komunikacija.
Ovo se radi kako bi se izbjegli propusti i prekršaji.
Q&A – najčešća pitanja u praksi
Koliko sati tjedno radnik može raditi u dodatnom radu?
Najviše 8 sati tjedno (odnosno do 16 sati kod nejednakog rasporeda)
Može li se ugovor o dodatnom radu sklopiti na određeno vrijeme više puta?
Da, bez ograničenja broja sklapanja
Mora li radnik tražiti suglasnost matičnog poslodavca za dodatni rad?
Ne mora tražiti suglasnost, ali mora obavijestiti matičnog poslodavca
Dodatni rad moguć je za radnike koji već rade puno radno vrijeme kod matičnog poslodavca ili kod više matičnih poslodavaca ukupno 40 sati tjedno. Međutim, postoje i iznimke. Ugovor o dodatnom radu ne može se sklopiti za radnika koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada, za radnika koji radi u skraćenom radnom vremenu iz zakonskih razloga te za radnika kojem se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, ako bi obavljao takve poslove i u dodatnom radu.obvezu obavještavanja matičnog poslodavca,
