Koja će se porezna pravila primijeniti ovisi i o tome da li je primatelj chartera porezni obveznik ili krajnji korisnik, odnosno da li mu je prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj ili je u drugoj državi članici Europske Unije, odnosno treće zemlje.
S 1.1.2023. godine euro će postati zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj. Sukladno tome, Hrvatski sabor je donio potrebne izmjene […]
Obavljanje poduzetničkih djelatnosti jednog poduzetnika u više različitih država, odnosno različitih poreznih sustava je sve učestalije s razvojem globalnog tržišta proizvoda i usluga. Poslovanje poduzetnika u zemljama koje su različite od sjedišta poduzetnika podrazumijeva otvaranje neke vrste poslovne jedinice u tim zemljama.
Svaki unos dobara u Europsku Uniju koja, sukladno carinskim propisima, nisu u slobodnom prometu na području Europske Unije predmet su oporezivanja PDV-om te se smatraju uvozom dobara. Temeljem izmjena i dopuna Zakona o porezu na dodanu vrijednost od 01.01.2021. moguća je primjena obračunskog podmirenja PDV-a pri uvozu na dobra svih vrsta i vrijednosti.
Zakon o porezu na dobit kaže da se porezna osnovica poreza na dobit uvećava za 50% troškova reprezentacije nastalih iz poslovnog odnosa s poslovnim partnerima. Pod troškovima reprezentacije smatraju se ugošćenja i darivanja poslovnih partnera, darivanje poslovnih partnera poklonima, te plaćanje poslovnim partnerima izdataka za odmor, rekreaciju, izdatke za zakup automobila, kuća za odmor i slično.
Dopust možemo definirati kao razdoblje za vrijeme trajanja radnog odnosa u kojem je radnik oslobođen obaveze raditi, iako bi inače to bio dužan činiti. Prema Zakonu o radu postoje dvije vrste dopusta, a to su plaćeni i neplaćeni dopust. Zakon razlikuje ova dva dopusta po tome što je plaćeni dopust pravo radnika koje mu poslodavac mora omogućiti kada nastupe određene okolnosti, dok neplaćeni dopust nije pravo radnika, već mu ga poslodavac može, ali i ne mora odobriti.
