šta traže poreski inspektori
13. јун, 2019

3 najčešće mete poreskih inspektora

Kao poreski obveznik, u obavezi ste da poštujete poresku regulativu Republike Srbije i na vreme ispunjavate svoje poreske obaveze. Mnoge poreske obaveze morate da odredite sami po principu samooporezivanja, na osnovu sopstvenog razumevanja i tumačenja poreskih propisa.

No, iako sigurno sve dobro tumačite, verovatno često razmišljate da li ste možda negde nešto propustili. Propisi Republike Srbije se često menjaju, a neretko ih je teško i rastumačiti. Samim tim postoje i povremene nedoumice, naročito kada se najavi poreska kontrola.

Najčešći oblik poreske kontrole u Srbiji je kontrola poreza na dodatu vrednost i, u poslednje vreme, kontrola poreza na dobit. Sam dolazak poreske kontrole je obično uslovljen povraćajem PDV-a.  Poresku kontrolu mogu prizvati i veći iznosi poreskog kredita.

U nastavku ćete pronaći 3 interesantna i vrlo česta primera iz prakse u poslednje vreme. Naveli smo poreske transakcije za koje znamo da privlače posebnu pažnju poreskim inspektorima. Ukoliko se pronalazite u primerima, pribeležite ih kako biste izbegli propuste i neispravne obračune, a samim tim i novčane kazne i penale.

Meta 1: Dodatne uplate od osnivača iz inostranstva

Tokom poreske kontrole jednog lokalnog privrednog društva, poreski inspektori kontrolisali su dodatne uplate koje je privredno društvo osnovano u Republici Srbiji primilo od svog osnivača (matične kompanije) iz inostranstva.

Fokus kontrole bio je na Odluci o dodatnoj uplati osnivača i računovodstvenom evidentiranju pomenute uplate.

Naime, u skladu sa mišljenjem Ministarstva finansija*, računovodstveno evidentiranje dodatnih uplata treba izvršiti u korist (ukupnog) kapitala ili obaveza prema članovima društva, u zavisnosti od odluke skupštine društva i njihove namene.

U mišljenju se dalje navodi da, ukoliko nije izvesno da će dodatne uplate biti vraćene članovima društva i ne postoji odluka o momentu vraćanja dodatnih uplata, dodatne uplate treba evidentirati u korist računa 322 – Statutarne i druge rezerve.

U slučaju kada je u odluci jasno navedena obaveza i rok vraćanja dodatne uplate, tada pomenutu uplatu treba evidentirati u korist računa 469 – obaveze prema članovima društva.

Kada govorimo o slučaju evidentiranja dodatne uplate kao obaveze, ako je obaveza vraćanja iskazana u stranoj valuti prema inoosnivaču, a obaveza nije vraćena do dana bilansiranja, onda se ona kursira kao monetarna stavka. Po tom osnovu se iskazuju kursne razlike.

Privredno društvo u ovom primeru evidentiralo je dodatne uplate na računu obaveza i u skladu sa obavezom kursiranja, iskazivalo kursne razlike na odgovarajućim računima. Međutim, u Odluci nije bila jasno navedena obaveza kao i rok vraćanja dodatnih uplata.

Poreski inspektor je zaključio da je, u skladu sa gorenavedenim mišljenjem, poreski obveznik bio u obavezi da dodatne uplate evidentira u korist računa kapitala, a ne u korist obaveze prema članovima društva.

Kao posledica, izdato je Rešenje kojim je poreskom obvezniku osporen sav trošak negativnih kursnih razlika, odnosno nije priznat kao rashod u Poreskom bilansu, sa kamatama i pratećim kaznenim merama. U tom trenutku je to bio značajan iznos.

šta-traže-poreski-inspektori-2

Meta 2: Usluga pozicioniranja

Poreske kontrole privrednih društava koji poseduju prodajne objekte, izdvojile su usluge pozicioniranja kao interesantnu stavku za kontrolu.

Naime, često se u praksi dešavalo da dobavljači naknadno odobre popust (rabat) kupcu za proizvode koje su mu prodali na ime pozicioniranja svojih proizvoda u prodajnim objektima kupca. Na osnovu toga izdaju i knjižno odobrenje.

Prema Ugovoru o prodaji proizvoda i njihovom pozicioniranju između dobavljača i kupca, pozicioniranje proizvoda podrazumeva postavljanje određenih proizvoda dobavljača na određenim mestima. Cilj je bolja izloženost i pospešivanje prodaje tih proizvoda.

Samim tim, gorenavedeni pristup izdavanja knjižnog odobrenja nije ispravan. Kod odobravanja rabata u tim slučajevima ne radi se o smanjenju osnovice za obračun PDV, već o novom prometu i odobreni rabat zapravo predstavlja naknadu za uslugu pozicioniranja koju kupac pruža dobavljaču.

Dobavljač nema pravo na umanjenje obračunatog izlaznog PDV po osnovu prodaje proizvoda, dok je kupac dužan da mu izda fakturu za pružanje usluge pozicioniranja sa obračunatim PDV.

Tokom poreske kontrole, poreski inspekori su kod dobavljača osporavali pravo na umanjenje obračunatog izlaznog PDV (uz propisane kaznene mere) a kod kupaca su utvrđivali obavezu obračunavanja i plaćanja izlaznog PDV po osnovu pruženih usluga pozicioniranja (takođe uz propisane kaznene mere).

šta-traže-poreski-inspektori

Meta 3: Menadžment usluge

Česta meta poreskih kontrola su upravo menadžment usluge. Pod njima se najčešće podrazumevaju usluge upravljanja, ljudskih resursa, administracije, podrške u poslovanju i slično, naročito kada te usluge rezidentnom pravnom licu pruža povezano pravno lice iz inostranstva.

Dešavalo se da Poreska uprava tokom kontrole okarakteriše ove usluge kao nedokumentovan ili neposlovan trošak jer ne postoji adekvatna dokumentacija koja dokazuje pružanje usluga. Posledica je da ih ne priznaju kao rashod u Poreskom bilansu obveznika.

Dakle, potrebno je direktno dokazati da usluga nije fiktivna, i da se ne koristi samo kako bi se umanjila poreska osnovica. Potrebno je dokazati da zaista postoji korist od ovih usluga.

Potreba se može testirati i dokazati na sledeća dva načina:

  • Dokumentovanost – mora postojati odgovarajuća prateća dokumentaciju, u vidu izveštaja, kontrolnih kartica u koje se beleže radni sati tzv. „time sheet“, mejlova i drugih sličnih prepiski;
  • Stvarna potreba za ovim uslugama na tržištu – postavlja se pitanje da li na tržištu zaista postoje potrebe za ovim uslugama. Ukoliko bi nepovezano treće lice imalo potrebu za nabavkom ovih usluga, tada se ne može osporiti potreba za njima i kod poreskog obveznika kod koga se obavlja kontrola.

Menadžment usluge sa aspekta obračunavanja poreza po odbitku

Izmenama Zakona o porezu na dobit pravnih lica, koje su stupile na snagu aprila 2018. godine, propisana je obaveza obračuna poreza po odbitku na prihode od određenih usluga koje rezidentnom pravnom licu pruža nerezidentno pravno lice.

U pitanju su usluge istraživanja tržišta, računovodstvene i revizorske usluge, kao i druge usluge iz oblasti pravnog i poslovnog savetovanja. Njihov opis se uređuje Pravilnikom o vrstama usluga po osnovu kojih nerezidentno pravno lice ostvaruje prihod koji se oporezuje porezom po odbitku.

Prema Pravilniku, pod druge usluge iz oblasti pravnog i poslovnog savetovanja smatraju se usluge koje se odnose na svaki oblik pravnog i poslovnog savetovanja, a naročito usluge upravljanja rezidentnim pravnim licem.

Stoga je potrebno detaljno razmotriti i utvrditi sadržinu Ugovora o pružanju menadžment usluga, na šta se konkretno odnosi i koje usluge podrazumeva, kao i da li neka od usluga potpada pod gorenavedene usluge.

Ukoliko potpada, a između Srbije i relevantne zemlje rezidenstva poslovnog partnera nije potpisan Ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, plaća se porez po odbitku po stopi od 20%.

U zavisnosti od konkretnog slučaja, odnosno usled više navedenih usluga u Ugovoru, potrebno ih je razdvojiti kao i naknade za njih, kako bi poreskom obvezniku bilo omogućeno da samo na konkretnu naknadu za koju ima obavezu, obračuna i plati porez po odbitku.

Takođe, svake godine Poreska uprava pravi plan rada kontrole koja obuhvata globalni plan kontrole, izbor sektora i delatnosti za analizu kretanja PDV kao i ostale delove plana. Plan rada kontrole za 2019. godinu možete pogledati na sajtu Poreske uprave.

 

* Mišljenje Ministarstva finansija br. 140/16/401-00-1094/12 od 20.7.2012. godine