4. decembra, 2018

O platnom prometu u RH

Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji, dana 01.07.2013. godine, Zakon o platnom prometu (NN, br. 66/18) u hrvatsko zakonodavstvo preuzima Direktivu (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015.

Direktiva pruža pravnu osnovu za oblikovanje unutarnjeg platnog tržišta i ima za cilj uspostavljanje sveobuhvatnih pravila koja će se primjenjivati na sve platne usluge u EU, te omogućuje da izvršenje prekograničnih plaćanja između država članica Europske unije bude jednostavno, učinkovito i sigurno kao i izvršenje nacionalnih plaćanja.

Platne transakcije

  • međunarodne platne transakcije: jedan pružatelj platnih usluga posluje u RH, a drugi prema propisima treće države (koja nije članica EU)
  • prekogranične platne transakcije: jedan pružatelj platnih usluga posluje u RH, a drugi prema propisima druge države članice EU

Rokovi izvršenja platnih transakcija

  • do kraja sljedećeg radnog dana –  sva plaćanja u eurima prema državama članicama EU i unutar granica RH
  • do kraja trećeg radnog dana – međunarodne i prekogranične platne transakcije u valuti treće države
  • do kraja četvrtog radnog dana – nacionalne platne transakcije u valuti treće države ili u valuti država članica koja nije službena valuta u EU ili RH

Platni promet u stranim sredstvima plaćanja u zemlji

Odlukom o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji (NN, br. 111/2005, 16/2015) određuju se poslovi u kojima su dopušteni plaćanje i naplata u stranim valutama za plaćanje i naplatu:

  • između rezidenata
  • između rezidentnog društva za osiguranje i rezidenta
  • za tekuće poslove između rezidenta i nerezidenta
  • za kapitalne poslove između rezidenta i nerezidenta
  • pri cesiji, asignaciji i preuzimanju duga

Navodimo neke od najčešćih slučajeva u kojima je korisno znati može li se plaćanje obaviti u stranoj valuti:

a)      između rezidenata dopušteni su plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja:

  • za isplatu troškova službenog puta, drugih troškova u inozemstvu i terenskog dodatka;
  • za isplatu plaća radnicima rezidenata koji su privremeno na radu u inozemstvu
  • kod tekućih poslova u trgovini s inozemstvom, između posrednika i drugog rezidenta za plaćanje uvoza robe i usluga, odnosno za naplaćeni izvoz robe i usluga;
  • između podružnice stranog osnivača i drugog rezidenta ako plaćanje i naplata predstavljaju ispunjenje obveze iz ugovora sklopljenog između tog drugog rezidenta i stranog osnivača te podružnice.

b)      između rezidenta i nerezidenta plaćanje i naplata u devizama dopušteni su pri izvozu i uvozu robe i usluga (dokazuje se jedinstvenom carinskom deklaracijom za izvoz ili uvoz, a uvoz ili izvoz usluga dokazuje se ugovorom ili računom za uslugu).

Iznimka su kapitalni poslovi, gdje se transakcija mora obaviti u kunama, poglavito:

  • kupoprodaje nekretnine u RH i udjela u trgovačkim društvima sa sjedištem u RH;
  • kupoprodaje udjela u investicijskim fondovima osnovanima prema propisima RH;
  • kupoprodaje vrijednosnih papira koji kotiraju ili su izdani u RH bez obzira na to glase li na stranu valutu ili kune, osim vrijednosnih papira koji su izdani u RH, a kotiraju u inozemstvu.

Ukoliko se u pojedinom slučaju transakcija ne provede na propisan način sve rizike na sebe preuzimaju isporučitelj – kao naplatitelj i primatelj dobra ili usluge – kao uplatitelj.