Poreski tretman primanja zaposlenog po osnovu lečenja na privatnoj klinici
Moć i značaj zdravlja nažalost osetimo tek kada ga izgubimo ili mi ili neko naš blizak. Nisu retke situacije da se fizička lica – zaposleni obraćaju svom poslodavcu radi ostvarenja novčane pomoći u vezi sa svojim lečenjem ili članova svoje porodice.
U ovom tekstu obradićemo temu da li pravno lice kao obveznik PDV, može platiti za zaposlenog određene zdravstvene usluge na privatnoj klinici. Takođe ćemo obraditi i sam poreski tretman primanja zaposlenih po osnovu lečenja na privatnoj klinici, sebe i članova porodice.
Porez na dohodak građana
Odredbe člana 18. Zakona o porezu na dohodak građana (ZPDG) propisuju poresko oslobođenje za sledeće dve vrste pomoći koje se mogu dati zaposlenom na ime lečenja:
- U vidu solidarne pomoći za slučaj bolesti, zdravstvene rehabilitacije ili invalidnosti zaposlenog ili člana njegove porodice do 57.827 dinara (neoporeziv iznos primenjuje se od 01.februara 2026. do 31.januara 2027.godine) u skladu sa odredbama člana 18. stav 1.tačka 7 ZPDG..
- U vidu novčane pomoći koja služi za lečenje zaposlenog u zemlji i inostranstvu, u visini stvarnih troškova lečenja. Ovakvi troškovi moraju biti dokumentovani računima zdravstvene ustanove koja je lečenje izvršila, kao i dokumentovanim troškovima smeštaja i prevoza za potrebe lečenja pomenutog lica.
Solidarna pomoć
Odredbe članova 10. i 11. Pravilnika o ostvarivanju prava na poreska izuzimanja za primanja po osnovu pomoći zbog uništenja ili oštećenja imovine, organizovane socijalne i humanitarne pomoći, stipendija i kredita učenika i studenata, hranarina sportista amatera i prava na poresko oslobođenje za primanja po osnovu solidarne pomoći za slučaj bolesti (Pravilnik) bliže uređuju uslove za ostvarivanje prava na poresko izuzimanje primanja zaposlenog po osnovu solidarne pomoći.
Odredbama člana 105. stav 3. Zakona o radu, sva primanja po osnovu davanja solidarne pomoći ne predstavljaju zaradu zaposlenog, te se samim tim ne vrši obračun i plaćanje doprinosa prilikom isplate ove vrste primanja, bez obzira na visinu samog iznosa.
Tačnije, prema odredbama člana 10. Pravilnika, poresko oslobođenje za primanja po osnovu solidarne pomoći za slučaj bolesti, koju isplaćuje poslodavac za zaposlenog ili člana njegove porodice, može se ostvariti:
- U slučaju bolesti;
- Za slučaj zdravstvene rehabilitacije;
- Za slučaj invalidnosti.
U slučaju bolesti

Na osnovu medicinske dokumentacije, izdate od strane nadležne zdravstvene ustanove, tačnije lekarske komisije ili od strane izabranog lekara i lekara odgovarajuće specijalnosti, koju je zaposleni dužan da podnese za sebe ili članove porodice, proizlazi:
- Da se radi o bolesti koja iziskuje veće troškove u postupku dijagnosticiranja (lekarski pregledi, magnetna rezonanca, snimanja skenerom), lečenja (operativni zahvati, lekovi), saniranja odnosno održavanja zdravstvenog stanja i radne sposobnosti (ortopedska pomagala);
- Da je u postupku izlečenja odnosno saniranja bolesti, neophodna medicinska rehabilitacija u stacionarnoj ili ambulantno-polikliničkoj ustanovi, koja se ne može obezbediti iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja;
Za slučaj zdravstvene rehabilitacije
Upućivanjem zaposlenih koji su izloženi posebnim zdravstvenim rizicima na radu na zdravstveno-preventivni odmor ili rehabilitaciju. Cilj je zaštita zdravlja i sprečavanja profesionalnih oboljenja, u skladu sa propisima koji uređuju zdravstvenu zaštitu i zaštitu na radu.
Za slučaj invalidnosti
Ako je invalidnost (gubitak ili trajno smanjenje sposobnosti za rad) koju je utvrdio nadležni organ, rešenjem o invalidnosti, što samim tim zahteva povećane troškove u funkciji održavanja zdravstvenih, profesionalnih i radnih sposobnosti.
Odredbama člana 11. stav 1. Pravilnika propisuje se da se isplata solidarne pomoći za slučaj bolesti, uz propisano poresko oslobođenje (do iznosa 57.827 dinara), može vršiti, ako je osnov za davanje takve pomoći sadržan u kolektivnom ugovoru. Ovo može biti uređeno i drugim opštem aktom poslodavca i ukoliko je o davanju pomoći doneta odluka od strane nadležnog organa poslodavca.

Na osnovu navedenog, ukoliko je opštim aktom, odnosno ugovorom o radu predmetna novčana pomoć za lečenje utvrđena kao solidarna pomoć, takvo primanje može biti predmet poreskog oslobođenja do visine neoporezivog iznosa (57.827 dinara). Na deo preko neoporezivog iznosa obračunava se i plaća porez na zaradu (10%). U tom slučaju po osnovu ovakve vrste primanja, ne plaćaju se doprinosi za obavezno socijalno osiguranje. Takva primanja nemaju karakter zarade u smislu člana 105. stav 3. Zakona o radu.
Na ovakvo tumačenje upućuje i Mišljenje Ministarstva finansija br. 430-00-366/2016-04 od 14.6.2017. godine koje kaže: „Ukoliko je opštim aktom, odnosno ugovorom o radu novčana pomoć za lečenje, utvrđena kao solidarna pomoć, to primanje je predmet poreskog oslobođenja do visine neoporezivog iznosa. Na deo preko neoporezivog iznosa obračunava se i plaća porez na zaradu“.
Napomena: Poresko oslobođenje odnosi se na lečenje zaposlenog i na člana njegove porodice.
Isplata solidarne pomoći se može vršiti u gotovini ili uplatom na tekući račun zdravstvene ustanove (bolnice, stacionara, zdravstvenog centra).
U slučaju da je zaposleni ostvario pravo na solidarnu pomoć za slučaj bolesti i to direktnom isplatom novčanog iznosa, dužan je da svom poslodavcu dostavi dokaze da je sredstva iskoristio za ovu namenu, tako što će dostaviti račune, lekarske izveštaje, overene izjave i sl.
Interesantno pitanje, koje dobija na značaju poslednjih godina je i to da li se solidarna pomoć može isplatiti zaposlenoj za vantelesnu oplodnju, bez plaćanja poreza. Ministarstvo finansija je 2019.godine dalo Mišljenje br. 110-00-00025/2019-05, u kojem se navodi da se na solidarnu pomoć zaposlenoj za vantelesnu oplodnju ne plaća se porez, ukoliko je zaposlena iskoristila i iscrpela sve mogućnosti ostvarivanja ovog prava kod Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
Novčana pomoć za lečenje u zemlji i inostranstvu
Drugi vid poreskog oslobođenja u slučaju naknade troškova lečenja zaposlenog, prema kojem se ne plaća porez na zarade na primanja zaposlenog od poslodavca je po osnovu novčane pomoći koja služi za lečenje zaposlenog u zemlji ili inostranstvu, u visini stvarnih troškova lečenja, uz dokumentovanje realnih troškova lečenja, računima zdravstvene ustanove gde je lečenje obavljeno, kao i dokumentovanjem troškova prevoza i smeštaja za potrebe lečenja zaposlenog lica.
Napomena: Propisima je definisano da se ova vrsta poreskog oslobođenja primenjuje se isključivo za lečenje zaposlenih.
Ukoliko bi se poslodavac odlučio da zaposlenom isplati novčanu pomoć za lečenje u zemlji i inostranstvu, preko neoporezivog iznosa (odredbama član 18 stav 1, tačka 10 ZPDG) odnosno preko visine stvarnih troškova lečenja u zemlji i inostranstvu, na razliku su plaćaju porez i doprinosi kao na zaradu, obzirom da ta razlika predstavlja zaradu zaposlenog.

Pomoć za lečenje lica koja nisu zaposlena kod isplatioca
Pored gore pomenutih načina davanja pomoći za lečenje zaposlenog ili člana njegove porodice, postoji mogućnost davanja pomoći za lečenje lica koja nisu zaposlena kod isplatioca. S tim u vezi ne plaća se porez na dohodak građana na primanja fizičkih lica koja nisu zaposlena kod isplatioca na osnovu:
- Organizovane socijalne i humanitarne pomoći (odredbe člana 9 stav1. tačka 11) ZPDG.
- Novčane pomoći namenjene lečenju u zemlji i inostranstvu, u visini dokumentovanih stvarnih troškova, računima zdravstvene ustanove koja vrši lečenje kao i dokumentovanje troškova smeštaja i prevoza neophodnih za lečenje tog lica (odredbe člana 9.stav 1.-tačka 28) Zakona.
- Novčane pomoći – koja ne prestavlja protivuslugu za aktivnost ili rad lica kome se pomoć daje u odnosu na davaoca pomoći. Visina neoporezivog iznosa je 19.209 dinara godišnje, ostvarene kod jednog isplatioca (odredbe člana 9. stav 1.tačka 30) Zakona.
Kod davanja pomoći licu koje nije zaposleno kod isplatioca, računovodstveno evidentiranje ovakve vrste davanja vrši se na teret računa 559 – Ostali nematerijalni troškovi ili 579 – Ostali nepomenuti rashodi.
Poreski tretman od značaja za poslodavca
Računovodstveno evidentiranje davanja u vidu solidarne pomoći zaposlenom vrši se na teret računa 529 – Ostali lični rashodi.
Porez na dobit pravnih lica
U skladu sa odredbama člana 9. stav 2. Zakona o porezu na dobit pravnih lica, davanje solidarne pomoći zaposlenom predstavlja poreski priznat rashod u poreskom bilansu i to u poreskom periodu kada je i isplaćena, i to bez obzira da li se isplata vrši do ili preko neoporezivog iznosa, kao i od same namene solidarne pomoći (da li se radi o solidarnoj pomoći u slučaju bolesti, rođenja deteta i sl.).
Porez na dodatu vrednost
Saglasno odredbama člana 25. stav 2. tačka 7) Zakona o porezu na dodatu vrednost (Zakon), PDV se ne plaća na promet usluga koje pružaju zdravstvene ustanove u skladu sa propisima koji regulišu zdravstvenu zaštitu, uključujući i smeštaj, negu i ishranu bolesnika u tim ustanovama, osim apoteka i apotekarskih ustanova.
Odredbama člana 4. Pravilnika o utvrđivanju pojedinih dobara i usluga , kao i člana 25. Zakona o porezu na dodatu vrednost, definisano je da se uslugama zdravstvenih ustanova smatraju sve usluge koje pružaju ustanove registrovane za obavljanje delatnosti zdravstvene zaštite, uključujući delatnosti smeštaja i nege pacijenata, bez obzira na to da li su osnovane radi ostvarivanja dobiti.
Osnovane zdravstvene ustanove mogu imati više vrsta usluga.
Preventivne usluge obuhvataju aktivnosti usmerene na sprečavanje nastanka nepovoljnih zdravstvenih stanja. Dijagnostičko-terapijske usluge podrazumevaju postupke utvrđivanja dijagnoze radi određivanja i sprovođenja odgovarajuće terapije. Rehabilitacione usluge obuhvataju postupke usmerene na delimično ili potpuno obnavljanje izgubljenih telesnih funkcija.
Ukoliko se pružaju navedene zdravstvene usluge, privatna zdravstvena ustanova ne obračunava porez na dodatu vrednost na promet tih usluga.
