6. април, 2020

Kako poslodavac može da pomogne pri plaćanju troškova lečenja

Poreski tretman primanja zaposlenog po osnovu lečenja na privatnoj klinici

„Zdrav čovek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu”. Ovih dana jače nego ikad osećamo moć zdravlja i moć porodice.

Nisu retke situacije da se fizička lica − zaposleni kod određenog poslodavca imaju potrebu za lečenjem.  Zaposleni se zbog toga obraćaju svojim poslodavcima za novčanu pomoć u vezi sa svojim lečenjem ili članova svoje porodice.

U daljem tekstu obradićemo da li pravno lice kao obveznik PDV, može platiti za zaposlenog određene zdravstvene usluge na privatnoj klinici. Obradićemo i sam poreski tretman primanja zaposlenih po osnovu lečenja na privatnoj klinici sebe i članova porodice.

 

Porez na dohodak građana

Odredbe člana 18. Zakona o porezu na dohodak građana (ZPDG) propisuju poresko oslobođenje za sledeće dve vrste pomoći koje se mogu dati zaposlenom na ime lečenja:

  • U vidu solidarne pomoći za slučaj bolesti, zdravstvene rehabilitacije ili invalidnosti zaposlenog ili člana njegove porodice do 39.881  dinara (neoporeziv iznos primenjuje se od 01.februara 2020. do 31.januara 2021.godine) u skladu sa odredbama člana 18. ZPDG.
  • U vidu novčane pomoći koja služi za lečenje zaposlenog u zemlji i inostranstvu, u visini stvarnih troškova lečenja. Troškovi se dokumentuju računima zdravstvene ustanove koja je lečenje izvršila kao i dokumentovanim troškovima smeštaja i prevoza za potrebe lečenja pomenutog lica.

 

Solidarna pomoć

Odredbe članova 10. i 11. Pravilnika o ostvarivanju prava na poreska izuzimanja za primanja po osnovu pomoći zbog uništenja ili oštećenja imovine, organizovane socijalne i humanitarne pomoći, stipendija i kredita učenika i studenata, hranarina sportista amatera i prava na poresko oslobođenje za primanja po osnovu solidarne pomoći za slučaj bolesti (Pravilnik) bliže uređuju uslove za ostvarivanje prava na poresko izuzimanje primanja zaposlenog po osnovu solidarne pomoći.

Tačnije, prema odredbama člana 10. Pravilnika, poresko oslobođenje za primanja po osnovu solidarne pomoći za slučaj bolesti, koju isplaćuje poslodavac za zaposlenog ili člana njegove porodice, može se ostvariti:

  1. U slučaju bolesti;
  2. Za slučaj zdravstvene rehabilitacije;
  3. Za slučaj invalidnosti.

U slučaju bolesti

 

Na osnovu medicinske dokumentacije, izdate od strane referentne zdravstvene ustanove, tačnije lekarske komisije ili od strane izabranog lekara i lekara odgovarajuće specijalnosti, koju je zaposleni dužan da podnese za sebe ili članove porodice, proizlazi:

  • Da se radi o bolesti koja iziskuje veće troškove u postupku dijagnosticiranja (lekarski pregledi, magnetna rezonanca, snimanja skenerom), lečenja (operativni zahvati, lekovi), saniranja odnosno održavanja zdravstvenog stanja i radne sposobnosti ( ortopedska pomagala);
  • Da je u postupku izlečenja odnosno saniranja bolesti, neophodna medicinska rehabilitacija u stacionarnoj ili ambulantno-polikliničkoj ustanovi, koja se ne može obezbediti iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja;

 

Za slučaj zdravstvene rehabilitacije

Upućivanjem zaposlenih koji su izloženi posebnim zdravstvenim rizicima na radu na zdravstveno-preventivni odmor ili rehabilitaciju. Cilj je zaštita zdravlja i sprečavanja profesionalnih oboljenja, u skladu sa propisima koji uređuju zdravstvenu zaštitu i zaštitu na radu.

 

Za slučaj invalidnosti

Ako je  invalidnost (gubitak ili trajno smanjenje sposobnosti za rad) koju je utvrdio nadležni organ rešenjem o invalidnosti, zahteva povećane troškove u funkciji održavanja zdravstvenih, profesionalnih i radnih sposobnosti.

Odredbama člana 11. stav 1. Pravilnika propisuje se da se isplata solidarne pomoći za slučaj bolesti, uz propisano poresko oslobođenje (39.881 dinara), može vršiti ako je osnov za davanje takve pomoći sadržan u kolektivnom ugovoru. Ovo može biti uređeno i drugim opštem aktom poslodavca i ako je o davanju pomoći doneta odluka od strane nadležnog organa poslodavca.

 

Na osnovu navedenog, ukoliko je opštim aktom, odnosno ugovorom o radu predmetna novčana pomoć za lečenje utvrđena kao solidarna pomoć, takvo primanje može biti predmet poreskog oslobođenja do visine neoporezivog iznosa (39.881 dinara). Na deo preko neoporezivog iznosa obračunava se i plaća porez na zaradu (10%). U tom slučaju po osnovu predmetnih primanja, ne plaćaju se doprinosi za obavezno socijalno osiguranje. Takva primanja nemaju karakter zarade u smislu člana 105. stav 3. Zakona o radu.

 

 

Na ovakvo tumačenje upućuje i Mišljenje Ministarstva finansija br. 430-00-366/2016-04 od 14.6.2017. godine koje kaže: „Ukoliko je opštim aktom, odnosno ugovorom o radu novčana pomoć za lečenje, utvrđena kao solidarna pomoć, to primanje je predmet poreskog oslobođenja do visine neoporezivog iznosa. Na deo preko neoporezivog iznosa obračunava se i plaća porez na zaradu“.

Napomena: Poresko oslobođenje odnosi se na lečenje zaposlenog i na člana njegove porodice.

 

Novčana pomoć za lečenje u zemlji i inostranstvu

Drugi vid poreskog oslobođenja u slučaju naknade troškova lečenja zaposlenom je propisan članom 18. stav 1. tačka 10) ZPDG prema kojem se ne plaća porez na zarade na primanja zaposlenog od poslodavca po osnovu novčane pomoći koja služi za lečenje zaposlenog u zemlji ili inostranstvu, u visini stvarnih troškova lečenja.

Ukoliko opštim aktom poslodavca, odnosno ugovorom o radu predmetna novčana pomoć za lečenje nije utvrđena kao solidarna pomoć u smislu člana 120. tačka 1) Zakona o radu, ne plaća se porez na dohodak građana. Ovo je saglasno odredbi člana 18. stav 1. tačka 10) ZPDG na novčanu pomoć u vidu naknade troškova lečenja za fizičko lice – zaposlenog u radnom odnosu kod poslodavca. U pomenutim okolnostima za ostvarivanje poreskog izuzimanja za lečenje (ukoliko poslodavac vrši plaćanje u visini stvarnih troškova tako da celokupan iznos hospitalizacije i terapije za lečenje uplati direktno na račun zdravstvene ustanove koja ih sprovodi) neophodno je da stvarni troškovi budu dokumentovani računima zdravstvene ustanove koja je lečenje izvršila. Potrebno je da za to postoji i pravno validna dokumentacija (fakture zdravstvene ustanove, izveštaji lekara, troškovi prevoza i drugi dokazi na osnovu kojih se može utvrditi visina stvarnih troškova lečenja).

 

 

Pomoć za lečenje lica koja nisu zaposlena kod isplatioca

Pored gore pomenutih načina davanja  pomoći za lečenje zaposlenog ili člana njegove porodice, potrebno je dati neke informacije vezano za pitanja davanja pomoći za lečenje lica koja nisu zaposlena kod isplatioca.  S tim u vezi ne plaća se porez na dohodak građana na primanja fizičkih lica koja nisu zaposlena kod isplatioca na osnovu:

  • Organizovane socijalne i humanitarne pomoći (odredbe člana 9 stav1. tačka 11) Zakona o porezu na dohodak građana (Zakon).
  • Novčane pomoći namenjene lečenju u zemlji i inostranstvu, u visini dokumentovanih stvarnih troškova, računima zdravstvene ustanove koja vrši lečenje kao i dokumentovanje troškova smeštaja i prevoza neophodnih za lečenje tog lica (odredbe člana 9.stav 11-tačka 28)Zakona.
  • Novčane pomoći – koja ne prestavlja protivuslugu za aktivnost ili rad lica kome se pomoć daje u odnosu na davaoca pomoći. Visina iznosa je 13.248 dinara godišnje, ostvarene kod jednog isplatioca (odredbe člana 9. stav1.tačka 30) Zakona.

 

Poreski tretman od značaja za poslodavca

Porez na dobit pravnih lica

Prema odredbi člana 7. stav 1. Zakona o porezu na dobit pravnih lica (ZPD) i propisima kojima se uređuje računovodstvo za utvrđivanje oporezive dobiti kao i  u skladu sa MRS, odnosno MSFI, priznaju se rashodi u iznosima utvrđenim bilansom uspeha, osim onih rashoda za koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja.

Odredbom člana 9. stav 1. ZPD, troškovi zarada, odnosno plata, priznaju se u iznosu obračunatom na teret poslovnih rashoda. Odredba člana 9. stav 2. ZPD propisuje da se primanja zaposlenog koja se smatraju zaradom priznaju kao rashod u poreskom bilansu u poreskom periodu u kome su isplaćena. Ovo se odnosi i na primanja na koja se do iznosa propisanog tim zakonom ne plaća porez na zarade.

Navedenim odredbama, ukoliko je ova naknada utvrđena opštim aktom, odnosno ugovorom o radu kao solidarna pomoć, rashodi koje pravno lice iskaže po osnovu naknade troškova lečenja zaposlenog (u visini stvarnih troškova lečenja, dokumentovano računima zdravstvene ustanove koja je lečenje izvršila), priznaju se kao rashod u poreskom bilansu u poreskom periodu u kome su isplaćena (odredba člana 9. stav 2. ZPD).

Suprotno, ukoliko je reč o novčanoj pomoći za lečenje zaposlenog, koja opštim aktom odnosno ugovorom o radu nije utvrđena kao solidarna pomoć, predmetno primanje se ne priznaje kao rashod u poreskom bilansu u poreskom periodu u kome su isplaćena (saglasno članu 9. stav 1. ZPD). U tom slučaju pomenuta novčana pomoć  predstavlja drugo primanje zaposlenog koje ima karakter zarade u smislu čl. 13. i 18. ZPDG, odnosno člana 105. stav 3. Zakona o radu.

Porez na dodatu vrednost

Saglasno odredbama člana 25. stav 2. tačka 7) Zakona o porezu na dodatu vrednost (Zakon), PDV se ne plaća na promet usluga koje pružaju zdravstvene ustanove u skladu sa propisima koji regulišu zdravstvenu zaštitu, uključujući i smeštaj, negu i ishranu bolesnika u tim ustanovama, osim apoteka i apotekarskih ustanova.

Odredbama člana 4. Pravilnika o utvrđivanju pojedinih dobara i usluga iz člana 25. Zakona o porezu na dodatu vrednost, uslugama zdravstvenih ustanova smatraju se:

  • preventivne,ma koji uređuju zdravstvenu zaštitu. Ustanove moraju biti registrovane za obavljanje tih delatnosti, kao i za smeštaj, negu i ishranu bolesnika, nezavisno od toga da li su ove ustanove usmerene ka ostvarivanju dobiti.

Preventivnim uslugama smatraju se usluge koje imaju za cilj sprečavanje nepovoljnog zdravstvenog stanja. Dijagnostičko-terapijskim uslugama smatraju se usluge uspostavljanja dijagnoze u cilju određivanja i sprovođenja terapije. Rehabilitacionim uslugama smatraju se usluge koje imaju za cilj delimično ili potpuno vraćanje izgubljene funkcije tela.

Ukoliko je reč o pružanju neke od pomenutih usluga, privatna zdravstvena ustanova neće obračunati PDV po osnovu ovog prometa.