Prije vrijednosnog usklađenja ili otpisa potraživanja, uputno je kontaktirati s kupcima, dostaviti im pisane opomene, a u slučaju nemogućnosti naplate dospjelih potraživanja treba donijeti odluku za aktivirati instrumente osiguranja plaćanja (npr. zadužnica, bjanko-mjenica i dr.) ili se pokrenuti postupak ovrhe ili utuženja.
Vrijednosna usklađenja i otpisi potraživanja od kupaca imaju za posljedicu smanjenje imovine i povećanje troškova koji ne moraju uvijek biti i porezno priznati s motrišta poreza na dobitak.
Provođenje vrijednosnih usklađenja radi fer izvještavanja
Vrijednosna usklađenja potraživanja koja nisu naplaćena u ugovorenom roku i definitivne otpise onih potraživanja koja su se potvrdila kao nenaplativa treba provesti i zbog fer izvještavanja. Ako se nenaplativa i zastarjela potraživanja zadrže u bilanci, imovina trgovačkog društva je precijenjena, a posljedica toga mogu biti skriveni gubitci. Jednako tako mogu biti i precijenjeni prihodi – ako je riječ o sumnjivim i spornim potraživanjima od prodaje robe i usluga u tekućoj poslovnoj godini.
Mikro, mali i srednji poduzetnici – obveznici primjene HSFI-ja provode priznavanje i mjerenje potraživanja od svojih kupaca prema kriterijima HSFI-ja 11 – Potraživanja i HSFI-ja 15 – Prihodi. Za potraživanja kod kojih je ugovorom određen prinos (npr. kamata) potrebno je primijeniti i HSFI-9 – Financijska imovina. Potraživanja od kupaca kod poduzetnika koji primjenjuju MSFI-je izravno se dovode u vezu s priznavanjem prihoda koje je u najvećem dijelu uređeno MSFI-jem 15 – Prihodi na temelju ugovora s kupcima.
Otpis potraživanja po fer vrijednosti
Potraživanja se početno mjere po fer vrijednosti (t. 11.23. HSFI-ja 11). Ovo je cijena koju bi trebalo primiti za prodanu imovinu (ili platiti za podmirenje obveze) u uobičajenoj transakciji između sudionika na tržištu na dan mjerenja vrijednosti. Kratkoročna potraživanja od kupaca dio su kratkoročne imovine za koju se prema t. 1.12. HSFI-ja 1 – Financijski izvještaji očekuje se da će se realizirati unutar dvanaest mjeseci od datuma bilance. Evidentiraju se na računu 120 – Potraživanja od kupaca i pritom se dalje raščlanjuju na analitičke račune prema potrebama svakog poduzetnika (kupci u zemlji, kupci u EU-u itd.)
Nakon početnog priznavanja, potraživanja od kupaca mjere se u skladu sa zahtjevima HSFI-ja 11 koji su navedeni u t. 11.28. – 11.35. ovog standarda. Stoga se na dan bilanciranja potraživanja mjere po početno priznatoj svoti smanjenoj za naplaćena potraživanja i smanjenja vrijednosti (vrijednosna usklađenja potraživanja).
S računovodstvenog motrišta uvjeti za smanjenje vrijednosti potraživanja od kupaca i/ili njihov definitivni otpis uređeni su u HSFI-11. Vrijednost potraživanja se smanjuje i gubitci od smanjenja vrijednosti nastaju samo onda ako postoji objektivan dokaz o smanjenju vrijednosti proizišle iz jednog ili više događaja nastalih nakon početnog priznavanja, kao što su:
- značajne financijske teškoće kupca,
- nepoštovanje ugovora, poput nepodmirenja obveza ili zakašnjela plaćanja ili
- zbog nastanka mogućnosti da će kupac pokrenuti stečajni postupak ili postupak likvidacije.
U tom se slučaju, prema t. 11.33. HSFI-a 11, svota gubitka iskazuje kao razlika između knjigovodstvene vrijednosti i procijenjenih budućih novčanih tokova.
Kada je riječ o izravnom otpisu nenaplaćenog potraživanja od kupca knjigovodstvena vrijednost potraživanja smanjit će se izravno (4811/120), dok će se kod vrijednosnog usklađenja potraživanja od kupca to provesti uporabom odvojenog konta ispravka vrijednosti (4450/1290).
Postupak vrijednosnog usklađenja provodi se ako i nakon isteka roka plaćanja još uvijek postoji određena vjerojatnost naplate potraživanja (ili dijela potraživanja) bilo izravno, bilo putem nagodbe, pokretanjem ovrhe, aktiviranjem instrumenta osiguranja plaćanja i drugim postupcima od strane vjerovnika. Za razliku od toga, potraživanja koja su definitivno nenaplativa, otpisuju se.
Ako se neizvjesnost u vezi s naplatom potraživanja od kupaca pojavi nakon prodaje dobara ili usluga odnosno po isteku ugovorenog dospijeća plaćanja prema t. 11.34. HSFI-ja 11, nenaplativu svotu koja je već bila priznata kao prihod treba priznati kao rashod, a ne stornirati izravno priznati prihod – unatoč tome što se ti poslovni događaji zbivaju u istoj poslovnoj godini.
Kod vrijednosnog usklađenja potraživanja od kupaca posebno je važno utvrditi njegov porezni položaj odnosno utvrditi je li riječ o porezno priznatom ili nepriznatom rashodu. Prema čl. 9., st. 1. Zakona o porezu na dobit ,vrijednosna usklađenja potraživanja od kupaca za isporučena dobra i usluge porezno su priznati rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana, a ona nisu naplaćena do 15. dana prije dana podnošenja porezne prijave. To se odnosi na potraživanja od kupaca za koje je prvotno priznat prihod, ali se zbog nemogućnosti naplate provodi vrijednosno usklađenje potraživanja koje se knjiži na trošak u tekućoj godini (445/129).
Ako uvjeti iz čl. 9. st. 1. Zakona nisu zadovoljeni, ali je unatoč tome provedeno vrijednosno usklađenje potraživanja – riječ je o porezno nepriznatom trošku koji se unosi u red. br. 20. Obrasca PD. To se javlja u slučaju kada se provede vrijednosno usklađenje potraživanja od kupca koji svoje dugovanje nije podmirio do dana dospijeća, ali je pritom od dospijeća do kraja poreznog razdoblja proteklo manje od 60 dana. Međutim, ako je u tom vremenu potraživanje utuženo, trošak vrijednosnog usklađenja je porezno priznati .Porezno nepriznati trošak bit će i vrijednosno usklađenje potraživanja od kupca kod kojeg je od dana dospijeća do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana – ali je ovo potraživanje naplaćeno u sljedećoj poslovnoj godini u razdoblju do petnaestog dana prije podnošenja porezne prijave.
Otpis potraživanja od kupaca provodi se kada više ne postoji mogućnost za naplatu potraživanja jer je nad kupcem završen stečajni postupak u kojemu se potraživanje nije moglo naplatiti, ili je kupac likvidiran, ili je riječ o zastarjelom potraživanju.
Kod otpisa potraživanja od kupaca treba razlikovati porezni položaj otpisa potraživanja od kupaca građana i kupaca – poduzetnika obveznika poreza na dobitak i drugih pravnih osoba, i to ovisno o tome je li riječ o povezanim ili nepovezanim osobama.
Porezno priznatim rashodom prema čl. 9., st. 8. Zakona smatra se otpis potraživanja iskazanih u prihodima od nepovezane osobe ako poduzetnik:
- dokaže da troškovi pokretanja određenih postupaka iz čl. 9. st. 3. Zakona – utuženja, ovrhe i slično premašuju svotu potraživanja, ili
- dokaže da je pažnjom dobroga gospodarstvenika pokrenuo određene radnje s ciljem naplate potraživanja od kupca, ali je pritom utvrdio konačnu nemogućnost naplate otpisane svote potraživanja.
U spomenutim slučajevima poduzetnik nije trebao postupiti pažnjom „dobrog gospodarstvenika” prema čl. 9. st. 2. i 3. Zakona. Međutim obvezan je osigurati evidenciju o tome koje je radnje poduzeo, koliko iznose troškovi koje izazivaju daljnji postupci naplate te, u konačnici, dokaze na temelju kojih je utvrdio nemogućnost naplate potraživanja.
Postoji i jedan izuzetak:
Zastarjela potraživanja od nepovezanih osoba koja u međuvremenu nisu utužena niti prijavljena u stečajnu masu ili ovršena – mogu se unatoč tome otpisati kao porezno priznati rashod u skladu s čl. 9. st. 4. Zakona o porezu na dobit, ako u poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00 kn po pojedinom dužniku koji je obveznik poreza na dobitak ili poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti. Navedeno se ne odnosi na kupce – povezane osobe niti na kupce koji nisu obveznici poreza na dobitak niti poreza na dohodak kao što su neprofitne organizacije, korisnici državnog proračuna i slično.
