Kod sezonskog sniženja prema čl.19 Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov., br. 19/22.) postoje posebni oblici prodaje kao što su prodaja proizvoda i usluga po cijenama nižim od cijena u redovnoj prodaji.
Takvi oblici prodaje obuhvaćaju rasprodaju, akcijsku prodaju, prodaju robe s greškom, sezonsko sniženje i prodaju robe kojoj ističe rok uporabe.
Takve vrste prodaje trgovac može nazvati i drugim imenima koje često viđamo putem medija kao što su „ Night shopping“ i „Black Friday“ – prilikom takvih događaja roba se prodaje po nižim cijenama u odnosu na cijene za vrijeme redovne prodaje.
Posebni oblici prodaje provode se u skladu s odredbama čl.20.-24. Zakona o zaštiti potrošača. Također postoje i određeni uvjeti koje trgovci moraju zadovoljiti kod takvih posebnih oblika prodaje i isticanju cijena, nešto više o svim uvjetima možete pročitati u Pravilniku o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda ( Pravilnik, NN 117/2022).
Jedna od važnih uvjeta prilikom provođenja posebnog oblika prodaje trgovac je obvezan istaknuti sniženu cijenu koju trenutno primjenjuje tijekom trajana posebnog oblika prodaje ( npr. akcijska prodaja) i najnižu cijenu koju je za tu istu robu primjenjivao tijekom razdoblja od 30 dana prije početka provođenja posebnog oblika prodaje.
Ovaj uvjet nije obavezan u primjeni u slučaju kada je riječ o prodaji sklopljenoj izvan poslovnih prostorija temeljem ugovora, kao i prodaji sklopljenoj na daljinu temeljem ugovora.
Postoji nešto što je zajedničko svim oblicima posebne prodaje, a to je da se roba prodaje po nižoj maloprodajnoj cijeni u odnosu na onu koja je prva bila istaknuta na proizvodu kao „redovna prodajna cijena“.
Prema Smjernici (Smjernica za tumačenje i primjenu čl. 6.a. Direktive 98/6 EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti potrošača), sniženje cijena mora se predstaviti uz navedenu najnižu cijenu kao referentnu cijenu, na temelju koje se izračunava svako najavljeno postotno sniženje, bez obzira na to što je možda zadnja prodajna cijena robe bila viša od najniže cijene.[1]
Svi posebni oblici prodaje za trgovce znače smanjenje maloprodajne cijene, kao što su im i postupci s robom koje moraju poduzeti u prodavaonici jednaki iako se u nekim situacijama mogu i razlikovati, no ono što im je svima jednako su računovodstveni postupci koji su sljedeći:
- prije sezonskog sniženja, rasprodaje ili akcijske prodaje popisati robu koja se bude prodavala po nižoj cijeni
- knjižiti smanjenje maloprodajne cijene na analitičkim računima robe u prodavaonici (u analitičkom knjigovodstvu trgovačke robe)
- sastaviti Zapisnik o sniženju cijene koji sadrži podatke o „staroj“ i „novoj“ cijeni i razliku iskazanu kao sniženje cijene
- knjižiti smanjenje maloprodajne cijene na odgovarajućim računima u glavnoj knjizi (financijskom računovodstvu), pri čemu se treba smanjiti zaduženje prodavaonice na računu 663 uz istodobno smanjenje uračunane marže prodavaonice i uračunanog PDV-a za robu koja je snižena odnosno koja je stavljena na rasprodaju ili akcijsku prodaju.
- knjižiti smanjenje maloprodajne cijene na analitičkim računima robe u prodavaonici (u analitičkom knjigovodstvu trgovačke robe)
Računovodstveno praćenje sezonskog sniženja robe
Sukladno čl. 22. Zakona o zaštiti potrošača pod sezonskim sniženjem se razumijeva prodaja robe po sniženoj cijeni nakon proteka sezone. Za razliku od ostalih posebnih oblika prodaje, sezonska sniženja se mogu provoditi najviše dva puta godišnje.
Prema čl. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu provođenja
sezonskog sniženja, sezonska sniženja se mogu provoditi dva puta godišnje, i to:
- Zimsko sezonsko sniženje započinje od 27. prosinca.
- Ljetno sezonsko sniženje započinje od 1. srpnja. Sezonsko sniženje može trajati najdulje 60 dana računajući od gore navedenih datuma.
Ako u tom razdoblju svi proizvodi na sniženju nisu prodani, trgovac može nastaviti s prodajom proizvoda po sniženoj cijeni sve do isteka zaliha. Međutim, ovaj „nastavak sniženja“ nije dopušteno oglašavati kao sezonsko sniženje!
Kao što smo već spomenuli u ovom članu prilikom sezonskog sniženja trgovac je obvezan istaknuti sniženu maloprodajnu cijenu robe i najnižu maloprodajnu cijenu po kojoj je ovu robu prodavao tijekom 30 dana prije početka posebnog oblika prodaje.
Tu cijenu uzima kao „referentnu cijenu“ i ona je bitna za informiranje kupaca.
Bitno je i znati da se u praksi može dogoditi da je referentna cijena unutar tih 30 dana viša od maloprodajne cijene koja se odredila kod prvog stavljanja robe u promet. Jedan od uzroka ovakvih situacija može biti inflacija koja ima utjecaj na formiranje cijena.
Jako je važno naglasiti da se za svaku promjenu cijene treba sastaviti Zapisnik promjeni/ sniženju cijene i kalkulacija te u skladu sa time knjižiti povećanje ili sniženje maloprodajne cijene. Takav Zapisnik se također sastavlja i prilikom sezonskog sniženja, gdje polazimo od posljednje maloprodajne cijene po kojoj je roba zadužena u prodavaonici.
Obrazac Zapisnika o promjeni cijene:
Bitno je znati da sa računovodstvenog motrišta sniženjem maloprodajne cijene smanjuje se uračunana marža ( zarada trgovca). Sa bilančnog se motrišta ne događa ništa jer se robau prodavaonici i dalje vodi po trošku nabave. U slučaju da iznos uračunane marže nije dostatan, sniženjem se „ulazi“ u nabavnu cijenu robe što sa motrišta Zakona o trgovini (Nar.nov., br. 87/08. – 32/20.) nije dopušteno.
Međutim u nekim slučajevima je ipak dopušteno robu prodavati ispod nabavne cijene, što ćemo više pojasniti u nastavku.
Kada je dopušteno robu prodavati po cijeni koja je niža od nabavne cijene s PDV-om
U skladu s čl. 64., st. 2. Zakona o trgovini, nepoštenim trgovanjem NE smatra se prodaja robe ispod njezine nabavne cijene s PDV-om kada se radi o skorom isteku roka valjanosti, povlačenju robe iz asortimana, potpunoj rasprodaji zbog zatvaranja objekta te stečaja i likvidacije trgovačkog društva, odnosno zatvaranja obrta ili drugim razlozima kojima trgovac ne čini radnje kojima se sprječava, ograničava ili narušava tržišno natjecanje. Prema tome, u ovim se slučajevima roba može prodavati po cijeni koja je niža od njezine nabavne cijene.
Sa našeg motrišta zaključka nema, bolje od svega možemo trgovcima dati savjet da prilikom posebnog oblika prodaje robu za koju teško nalaze kupca usprkos takvom obliku prodaje daju dodatne popuste kupcima.
Neki od primjera dodatnih popusta mogu biti popusti na kartično ili gotovinsko plaćanje prilikom kojeg nije potrebno vrijednosno usklađenje zaliha trgovačke robe. Također se može primijeniti popust u obliku da kupac jedan proizvod kupi, a drugi dobije gratis ( u ovom slučaju je potrebno vrijednosno usklađenje trgovačke robe).
Možda takav način dodatno poboljša prodaju već snižene robe.
No usprkos našem savjetu bitno je naravno provjeriti da li se takva prodaja slaže sa čl. 64. st.2 Zakona o trgovini prije bilo kakvog početka primjene.
[1] Darko Marečić, Isticanje cijena prema novom Zakonu o zaštiti potrošača, RRiF br. 5/22. Str. 165.
