Zakon o porezu na dobit kaže da se porezna osnovica poreza na dobit uvećava za 50% troškova reprezentacije nastalih iz poslovnog odnosa s poslovnim partnerima. Pod troškovima reprezentacije smatraju se ugošćenja i darivanja poslovnih partnera, darivanje poslovnih partnera poklonima (mogu biti i sa utisnutim znakom tvrtke ili proizvoda), te plaćanje poslovnim partnerima izdataka za odmor, rekreaciju, izdatke za zakup automobila, kuća za odmor i slično. Ono što je vrlo bitno naglasiti je da se reprezentacijom ne smatraju proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika s oznakom „nije za prodaju“, te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke i drugog oblika reklame kao što su čaše, pepeljare, upaljači, rokovnici i slično. Proizvodi koji se daju potrošačima ne smatraju se reprezentacijom ako je njihova pojedinačna vrijednost bez PDV-a do 160,00 kuna, te davanje poklona u vrijednosti do 160,00 kuna bez PDV-a u okviru obavljanja gospodarske djelatnosti, uz uvjet da se daju povremeno i ne istim osobama. Isto tako reprezentacijom se ne smatra ako se radi o davanju za koje postoji točno određena protuusluga primatelja tada se radi o isporuci uz naknadu.
Zakon o porezu na dobit kaže da ako porezni obveznik ima u svojoj imovini evidentirana plovila, zrakoplove, apartmane i kuće za odmor trošak amortizacije priznaje kao rashod pod uvjetima da je porezni obveznik registriran za djelatnost iznajmljivanja i prijevoza plovilima i zrakoplovima, odnosno za djelatnost iznajmljivanja apartmana i kuća za odmor. I da po osnovi korištenja plovila i zrakoplova ostvaruje u poreznome razdoblju prihod najmanje u visini 7% nabavne vrijednosti takve imovine, te da po osnovi korištenja apartmana i kuća za odmor ostvaruje u poreznome razdoblju prihod najmanje u visini 5% nabavne vrijednosti takve imovine. Vrlo je bitno istaknuti da ukoliko porezni obveznik ne ispuni navedene uvjete dužan je za to porezno razdoblje uvećati poreznu osnovicu poreza na dobit za rashod amortizacije takve imovine, te za sve pripadajuće troškove nastale u svezi korištenja takve imovine.
Zakon o PDV-u kaže da nije dozvoljen odbitak pretporeza po ulaznim računima za nabavu dobara i usluga za potrebe reprezentacije. Što znači da porezni obveznik ne može odbiti pretporez sadržan u ulaznim računima što se odnose na nabavku dobara i usluga u tuzemstvu za potrebe reprezentacije, zatim pri stjecanju dobara /usluga unutar EU za reprezentaciju, primljene usluge iz drugih država članica ili trećih zemalja za reprezentaciju, te pri uvozu dobara koja služe za reprezentaciju poreznom obvezniku. Ako porezni obveznik dobra koja nabavlja kao trgovačku robu ili dobra koja sam proizvodi koristi za potrebe reprezentacije ili u tu svrhu koristi usluge svoje tvrtke, a pri nabavki odnosno proizvodnji tih dobara/usluga je odbio pretporez obavezan je na vrijednost tih isporuka obračunati PDV. Osnovica za obračun PDV-a je nabavna vrijednost (neto nabavna vrijednost uvećana za zavisne troškove) ili vlastiti troškovi proizvodnje (kod dobara proizvedenih u vlastitoj tvrtki) utvrđeni prema računovodstvenim propisima.
Pravilnik o porezu na dohodak kaže da su primici u naravi po osnovi nesamostalnog rada primici ostvareni u dobrima i uslugama bez naknade ili uz djelomičnu naknadu, te raznim darovima i ugošćenjima. Primici po osnovi nesamostalnoga rada smatraju se i primici koje poslodavac omogućuje radniku u vidu konzumacije jela, pića, smještaja, rekreacije i slično. Ugošćenjima zaposlenika ne smatraju se ugošćenja predstavnika poslovnih partnera ako se na dokumentaciji o tim izdacima navede naziv poduzetnika čiji su predstavnici ugošćeni. Pravilnik o porezu na dohodak utvrđuje i vrijednost primitaka u naravi i to da vrijednost primitka u naravi pri ugošćenjima je vrijednost ugošćenja prema tržišnim cijenama u mjestu ugošćenja. Nadalje ako je na službenom putovanju odnosno radu na terenu, na teret poslodavca, osiguran jedan obrok (ručak ili večera) neoporezivi iznos dnevnice koji se isplaćuje u novcu umanjuje se za 30% odnosno za 60% ako su osigurana dva obroka (ručak i večera). Doručak koji je uračunat u cijenu noćenja smatra se troškom noćenja i ne smatra se osiguranom prehranom. Smatrat će se da je osobi prehrana osigurana i ako je osiguran obrok (ručak i/ili večera) u cijeni kotizacije za prisustvovanje seminarima, stručnim savjetovanjima i slično, u cijeni karte za putovanje brodom, u cijeni zrakoplovne putničke karte, zbog prekida putovanje i iz sredstava reprezentacije poslodavca. Ukoliko trošak obroka ne snosi poslodavac, primjerice radnik je ugošćen od strane poslovnog partnera, tada nije potrebno umanjivati neoporezivi iznos dnevnice.
Zakon o porezu na dohodak utvrđuje izdatke koji se porezno ne priznaju pri utvrđivanju dohotka od samostalne djelatnosti, te jedan od njih je svakako 50% izdatka reprezentacije (ugošćenja, darova s ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, izdataka za odmor, sport, rekreaciju, izdataka za korištenje osobnih motornih vozila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor) u visini troškova nastalih iz poslovnih odnosa s poslovnim partnerom.