Tijekom cijele godine poduzetnik može ugošćavati i darivati poslovne partnere, a također tijekom cijele godine uobičajeno se provode i promidžbene aktivnosti te je bitno razlikovati reprezentaciju od promidžbe. U nastavku članka možete pročitati o razlikama između reprezentacije i promidžbe kao i o njihovom računovodstvenom i poreznom položaju.
Reprezentacija je pružanje usluga ili davanje darova poslovnim partnerima bez izravne protučinidbe. Poslovnim partnerima smatraju se osobe sa kojima postoji poslovni odnos ili se očekuje da će se takav odnos uspostaviti. U pravilu je riječ o trgovačkim društvima, obrtima, ustanovama koji su kupci ili dobavljači trgovačkog društva ili je s njima ostvaren drugačiji poslovni odnos. To znači da se ugošćava trgovačko društvo kao poslovni partner, a ne njegovi zaposlenici ili članovi uprave. Promidžba je usmjerena najvećim dijelom na potrošače, buduće i sadašnje te bi posljedica trebala biti povećanje prihoda. Troškovima promidžbe smatraju se svi oni troškovi nastali s ciljem promocije trgovačkog društva. Promidžba ima povoljniji porezni položaj u odnosu na reprezentaciju.
Reprezentacijom se, sukladno Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost, smatraju izdaci za ugošćivanje poslovnih partnera, darivanje poslovnih partnera prigodnim poklonima, plaćanje poslovnim partnerima izdataka za odmor, sport i razonodu, izdataka za najam automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor i slično.
U skladu sa Zakonom o PDV-u porezni obveznik ne može odbiti pretporez za primljena dobra i usluge koji služe za reprezentaciju te pretporez iskazan na ovakvim računima predstavlja trošak poslovanja zajedno sa osnovicom na koju je obračunat PDV. Ukoliko je prilikom nabave robe odbijen pretporez u cijelosti jer je roba nabavljena za daljnju prodaju, a naknadno se koristila za ugošćivanje poslovnih partnera potrebno je zaračunati porez na dodanu vrijednost.
U skladu s člankom 7. st. 1. Zakona o porezu na dobit osnovica za obračun poreza na dobitak povećava se za 50% troškova reprezentacije nastalih iz poslovnih odnosa s poslovnim partnerom. Propisi o porezu na dodanu vrijednost i porezu na dobit ne ograničavaju iznose reprezentacije niti učestalost takvih troškova, ali iz knjigovodstvene evidencije mora biti razvidno kojim poslovnim partnerima su plaćeni troškovi reprezentacije te se u praksi navedeno ostvaruje zabilješkom na ulaznom računu.
Davanje poklona u vrijednosti do 160,00 kn bez PDV-a u okviru obavljanja gospodarske djelatnosti ne smatra se reprezentacijom prema članku 136. Pravilnika o PDV, ali uz uvjet da se daju povremeno, ne istim osobama, kao i da postoji pravna obveza primatelja dobara. Povremenim darivanjem smatra se davanje ne više od jednog dara istoj osobi u jednom tromjesečju.
Pokloni u svrhu promidžbe pojedinačne vrijednosti do 160,00 kuna bez PDV-a prema članku 11. Pravilnika o PDV-u također se ne smatraju oporezivom isporukom ako se radi o reklamnim predmetima s nazivom tvrtke ili proizvoda kao što su čaše, pepeljare, olovke, stolnjaci, podmetači, privjesci, prospekti, katalozi, vrećice i slični proizvodi. Prema Zakonu o porezu na dobit ovakvi pokloni ne smatraju se reprezentacijom te nema povećanja osnovice poreza na dobit. Darovi sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda dani poslovnom partneru u vrijednosti većoj od 160,00 kn smatraju se troškom reprezentacije.
Besplatno davanje uzoraka kupcima ili potencijalnim kupcima ne smatra se isporukom dobara uz naknadu ukoliko su dobra obilježena kao takva tj. s oznakom „nije za prodaju“ i predstavljaju vrstu robe koja je rezultat poslovanja poreznog obveznika ili je povezana s obavljanjem njegove djelatnosti. Uzorci se moraju dati u razumnim količinama. Razumnim količinama smatra se ona količina koja je potrebna za procjenu uzorka koji se daje kako bi potencijalni kupac mogao nabaviti takva dobra. Također nije ograničena vrijednost uzoraka te će trošak uzoraka uvijek biti oslobođen obračuna PDV-a na isporuku bez obzira na vrijednost.
