Cesija je promjena u obveznom odnosu na strani vjerovnika kod koje dolazi do prijenosa tražbine (potraživanja) s dosadašnjega vjerovnika (ustupitelja ili cedenta) na novog vjerovnika (primatelja ili cesionara), a da pritom dužnik (cesus) i tražbina ostaju isti.
Vjerovnik svoju tražbinu prenosi ugovorom o cesiji. Za nastanak i valjanost ugovora nije potreban pristanak dužnika niti njegovo aktivno sudjelovanje prilikom sklapanja, ali dužnik o ustupu mora biti obaviješten (notifikacija dužnika).
Na novog vjerovnika (cesionara) s tražbinom prelaze i sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i slično.
Sukladno Zakonu, mogu se prenositi:
- novčane i nenovčane tražbine
- sadašnje i buduće tražbine
- dospjela, nedospjela i zastarjela potraživanja
Djelomično ustupanje tražbine također je moguće ukoliko je tražbina djeljiva.
Ne mogu se prenositi one tražbine:
- čiji je prijenos zabranjen zakonom
- koje su strogo vezane uz osobu)
- koje se po svojoj prirodi protive prenošenju na treću osobu
