Na fotografiji je ruka investitora s novčanikom. Kriptovalute su simbolično prikazane na novčaniku.
7. prosinca, 2022

Porezni tretman ulaganja u kriptovalute

Kriptovalute – aternativni virtuelni novac

Kriptovaluta je globalno prisutan alternativni virtualni novac koji se može steći kupnjom, zamjenom ili rudarenjem (proces potvrđivanja i dodavanja novih transakcija u blockchain – glavna knjiga u koju se zapisuju sve transakcije s kriptovalutama). Unatoč dugom periodu prisutnosti kriptovaluta još nije univerzalno definirana niti zakonski regulirana. Trenutno, definicija i način oporezivanja stjecanja kriptovaluta je na razini svake države drugačiji. Iako u Hrvatskoj još ne postoji Zakon o kriptovalutama, porezni tretman trgovanja kriptovalutama se može utvrditi s aspekta poreza na dohodak, poreza na dobit te poreza na dodanu vrijednost. Drugim riječima, primjena zakonskog okvira će ovisiti o kategoriji ulagača koji može biti fizička ili pravna osoba. U nastavku, porezni tretman ulaganja u kriptovalute biti će objašnjen s aspekta vrste ulagatelja.

Oporezivanje kriptovaluta s aspekta poreza na dohodak

Zakon i Pravilnik o porezu na dohodak uređuje oporezivanje trgovanja kriptovalutama koje obavljaju fizičke osobe. Prema odredbama Zakona o porezu na dohodak ostvareni dohodak tretira se kao dohodak po osnovi kapitalne dobiti, odnosno razlika između vrijednosti koju je porezni obveznik početno uložio i koju je zaradio pri dospijeću ili prodaji te financijske imovine tj. kriptovalute. Dakle, porezna obveza nastaje po zamjeni kriptovalute za neku drugu službenu valutu (npr. kuna, euro, funta, američki dolar, itd.) ili prilikom kupnje robe ili usluge plaćene kriptovalutom, pod uvjetom da kapitalni dobici zaista i ostvareni.

Bitno je napomenuti da samo posjedovanje kriptovalute nije predmetom oporezivanja porezom na dohodak, već ekonomska korist, odnosno zarada ostvarena otuđenjem predmetne imovine. Ostvareni kapitalni dobici oporezuju se u slučaju ako je kriptovaluta stečena nakon 1. siječnja 2016. ili ako je kriptovaluta otuđena u roku od 2 godine od dana nabave. U slučaju da je otuđenje obavljeno u roku duljem od dvije godine od dana nabave, zarada ne podliježe oporezivanju neovisno o ostvarenoj ekonomskoj koristi.

Prema mišljenju Porezne uprave trgovanje kriptovalutama smatra se financijskom transakcijom te se na dohodak ostvaren po osnovi trgovanja kriptovalutama plaća porez na dohodak po osnovi kapitalnih dobitaka. Poreznu osnovicu za obračun poreza na dohodak predstavlja dohodak od prodaje kriptovaluta. Porezni obveznik je dužan voditi evidenciju kupoprodaje kriptovaluta tijekom godine, pri čemu ostvarena dobit podliježe oporezivanju, a ostvareni gubitak i transakcijski troškovi (provizije) odbijaju se od porezne osnovice.

Porezni obveznik dužan je obračunati i platiti porez jednom godišnje, najkasnije do kraja veljače tekuće godine za primitke ostvarene u prethodnoj godini, do kada Poreznoj upravi treba dostaviti i ispunjeni JOPPD obrazac. U obrascu se evidentiraju sve transakcije (kupnja, prodaja) realizirane u prethodnoj godini i obračunava ostvarena kapitalna dobit. Porez na dohodak se plaća na ukupnu kapitalnu dobit umanjenu za kapitalne gubitke te pripadajuće troškove trgovanja nastalih u pripadajućem poreznom razdoblju.

Kada je dohodak od kapitala ostvaren u stranoj valuti, pri obračunu poreza potrebno je obaviti konverziju u kune prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na 31. prosinca prethodne godine.

Kao dokaz o provedenim transakcijama potrebno priložiti potvrde o kupnji i prodaji te račune o transakcijskim troškovima. Potvrde se mogu pribaviti preko on-line platforme (decentralizirane burze, on-line trgovci i sl.) ili potvrdom mjenjačnice preko koje je izvršena kupnja/prodaja kriptovalute i slično.

Na utvrđenu poreznu osnovicu ukupnog trgovanja kriptovalutama tijekom jedne godine obračunava se porez na dohodak od kapitala u iznosu 10% + prirez. Porez plaćen po osnovi kapitalnih dobitaka se smatra konačnim, stoga nije potrebno podnijeti godišnju poreznu prijavu.

Porezni tretman ulaganja u kriptovalute za pravne osobe

S aspekta poreza na dodanu vrijednost, kriptovalute su definirane kao “prenosivi instrument u skladu sa odredbama čl. 40. st. 1. t. d) Zakona o PDV-u” te su kao takve oslobođene plaćanja PDV-a tako i usluge posredovanja vezane za iste.

Transakcije kupoprodaje kriptovaluta s ciljem ostvarivanja dobiti na razlici između prodajne i kupovne cijene, mogu smatrati financijskim transakcijama koje su oslobođene plaćanja PDV-a bez prava na odbitak pretporeza. S druge strane, u slučaju plaćanja dobavljača kriptovalutama, samo plaćanje nema implikacija s aspekta poreza na dodanu vrijednost, no potrebno je utvrditi PDV tretman same isporuke.

Nadalje, s aspekta poreza na dobit, kriptovaluta se može smatrati nematerijalnom imovinom ako se drže na dugi rok ili se mogu smatrati zalihama ako su namijenjene trgovanju.

Kada su kriptovalute tretirane kao zalihe, u slučaju kada je neto utrživa vrijednost veća od troška nabave zaliha će se držati po povijesnom trošku  što nema utjecaja na RDG niti osnovicu poreza na dobit. Naime, kada je neto manja od troška nabave, provodi se umanjenje vrijednosti kriptovaluta kroz vrijednosno usklađenje koje predstavlja porezno nepriznati rashod tako dugo dok se ova imovina ne proda. U takvim situacijama neophodno je razmotriti i priznavanje odgođene porezne imovine.

U slučaju kada se kriptovaluta smatra nematerijalnom imovinom na nju se ne obračunava amortizacija, prihod se priznaje u trenutku prodaje bez obzira na metodu vrednovanja imovine, a pri definiranju dobitka koristi se FIFO metoda.

U slučaju primjene metode troška, svako povećanje fer tržišne vrijednosti kriptovaluta neće se priznati u financijskim izvještajima sve do trenutka prodaje, kada ovo poprima kategoriju prihoda (na koji se plaća porez na dobit) te za svako smanjenje vrijednosti kriptovalute za koje je neophodno je provesti vrijednosno usklađenje predstavlja porezno nepriznati rashod tako dugo dok se ova imovina ne proda. Ovisno o mogućnosti nadoknade ovakvog uvećanja osnovice poreza na dobit u narednim razdobljima, u takvim situacijama neophodno je razmotriti i priznavanje odgođene porezne imovine.

S aspekta metode revalorizacije, svako povećanje vrijednosti kriptovalute neće utjecati na uvećanje osnovice poreza na dobit na svaki dan izvještavanja. Naime, kod svakog smanjenja vrijednosti kriptovalute, neophodno je provesti vrijednosno usklađenje koje predstavlja porezno nepriznati rashod dok se ova imovina ne proda.

Sukladno navedenom, kad se prodaja kriptovaluta obavlja kao djelatnost nekog trgovačkog društva oporezivanje može funkcionirati na način da se razlika između prodajne i nabavne cijene smatra prihodom od prodaje kriptovaluta. Prema tome, na prihod od prodaje kriptovaluta može se primjenjivati porez na dobit po stopi od 10%, tj. 18%.