POREZ NA DODANU VRIJEDNOST – PROMJENA OPĆE STOPE OD 1. SIJEČNJA 2020. GODINE
Izmjenom Zakona o porezu na dodanu vrijednost, objavljenom u Narodnim novinama broj 106/2018, od 1. siječnja 2020. godine, opća stopa poreza na dodanu vrijednost smanjuje se na 24%.
Svi poduzetnici obveznici poreza na dodanu vrijednost čije su isporuke oporezive općom stopom, od početka 2020. godine na svojim izlaznim računima trebaju obračunavati i iskazivati porez na dodanu vrijednost po stopi od 24%. Jednako tako i pretporez od primljenih isporuka bit će obračunat po stopi od 24% pa je poželjno na vrijeme prilagoditi knjigovodstveni software za primjenu nove porezne stope.
Obavijest o mogućem novom obrascu za predaju prijava poreza na dodanu vrijednost hrvatska Porezna uprava još nije izdala.
POREZ NA DOBIT – PRETHODNI SPORAZUM O TRANSFERNIM CIJENAMA
Obveznici poreza na dobit koji posluju unutar grupe poduzeća, gdje jedno poduzeće sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu drugog poduzeća ili ista osoba sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu dvaju ili više poslovnih subjekata obveznika poreza na dobit, u svojim međusobnim transakcijama primjenjuju transferne cijene.
Bitna karakteristika transfernih cijena jest da moraju biti utvrđene na način da odražavaju cijene koje bi se u istim ili sličnim okolnostima ostvarile i između nepovezanih osoba, odnosno, da budu u skladu s cijenama formiranim na slobodnom tržištu.
Transakcije u kojima se primjenjuju transferne cijene najčešće su one između dvaju ili više povezanih poduzeća sa sjedištima u različitim državama (poreznim jurisdikcijama), no hrvatski Zakon o porezu na dobit proširuje obvezu primjene propisno utvrđenih transfernih cijena i na povezana poduzeća (i ostale povezane stranke), koja imaju sjedište u Republici Hrvatskoj, ako jedno od njih plaća porez na dobit po stopama nižim od propisanih ili je oslobođeno plaćanja poreza, kao i ako jedno od poduzeća ima pravo na prijenos poreznog gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja.
Članak 13., stavak 4) Zakona o porezu na dobit propisuje da će se poslovni odnosi između povezanih osoba priznati samo ako porezni obveznik posjeduje i na zahtjev Porezne uprave pruži podatke i informacije o povezanim osobama i poslovnim odnosima s tim osobama, metodama kojima se koristi za utvrđivanje usporedivih tržišnih cijena i razlozima za odabiranje konkretnih metoda. To znači da za sve transakcije s povezanim poduzećima i ostalim povezanim osobama porezni obveznik mora imati pripremljenu detaljnu dokumentaciju kojom dokazuje usklađenost sa poreznim propisima.
Priprema takve dokumentacije (elaborati ili studije o transfernim cijenama) vrlo je zahtjevna u pogledu vremena, količine i kompleksnosti pa za neke porezne obveznike može predstavljati značajan trošak novca i vremena. Iz tog razloga, Porezna uprava Republike Hrvatske obveznicima poreza na dobit daje mogućnost sklapanja Prethodnog sporazuma o transfernim cijenama, s ciljem smanjenja troška izrade dokumentacije o transfernim cijenama i olakšavanja usklađenosti sa zakonskim odredbama, kako za poreznog obveznika, tako i za Poreznu upravu kao instituciju koja tog poreznog obveznika nadzire.
Pravilnik o postupku sklapanja prethodnog sporazuma o transfernim cijenama (nadalje: Pravilnik) objavljen je u Narodnim novinama broj 42/2017 i stupio je na snagu krajem travnja 2017. godine.
Članak 3. Pravilnika određuje da se prethodni sporazum sklapa prije nego su transakcije započele, tako da se utvrđuje odgovarajući skup kriterija, odnosno metode, usporednice, odgovarajuća usklađivanja ili ključne i kritične pretpostavke u vezi s budućim događajima tih transakcija tijekom određenog vremenskog razdoblja.
Prema članku 1. Pravilnika, sporazum se može sklopiti kao:
- Jednostrani sporazum – između poreznog obveznika i Porezne uprave
- Dvostrani ili mnogostrani sporazum – između poreznog obveznika i Porezne uprave te povezanih osoba poreznog obveznika i poreznih tijela drugih država u kojima su povezane osobe rezidenti.
Postupak sklapanja provodi se kroz 5 faza:
- Podnošenje inicijative za sklapanje sporazuma;
- Prethodni razgovor;
- Podnošenje izjave o namjeri sklapanja sporazuma;
- Sklapanje sporazuma;
- Praćenje provedbe sporazuma.
Za sklapanje je nadležno Savjetodavno tijelo za sklapanje sporazuma sastavljeno od djelatnika Porezne uprave.
Sam postupak započinje porezni obveznik upućivanjem pisane izjave o namjeri sklapanja sporazuma. Izjavu može podnijeti obveznik poreza na dobit ili njegov porezni savjetnik odnosno opunomoćenik. Pisanu izjavu mogu podnijeti i fizičke ili pravne osobe koje još nisu stekle status obveznika poreza na dobit ili još nisu izvršile registraciju djelatnosti, ili njihov porezni savjetnik odnosno opunomoćenik. Rok za podnošenje izjave iznosi najmanje 6 mjeseci prije početka predmetne transakcije.
Ukoliko na temelju podnesene izjave Porezna uprava utvrdi mogućnost i svrsishodnost sklapanja sporazuma, porezni obveznik bit će pozvan na prethodni razgovor. Prije sklapanja sporazuma, Porezna uprava i porezni obveznik utvrdit će sadržaj sporazuma i datum njegova potpisivanja.
Sporazum potpisuju porezni obveznik i ovlaštene osobe Porezne uprave RH, a u slučaju dvostranih ili višestranih sporazuma potpisuju ga i povezana poduzeća te predstavnici stranih poreznih institucija. Porezna uprava RH time se obavezuje da tijekom trajanja sporazuma neće zahtijevati usklađivanje transfernih cijena sve dok porezni obveznik poštuje uvjete iz sporazuma ili dok se uvjeti ne promjene. Obveza poreznog obveznika sastoji se u poštivanju ugovorenih uvjeta i predaji godišnjeg izvješća o provedbi sporazuma zajedno sa predajom prijave poreza na dobit.
Raskid i opoziv sporazuma
Porezna uprava može raskinuti sporazum u slučaju (članak 13. Pravilnika):
- netočnog prikaza činjenica, grešaka i propusta u dokumentaciji, koji se ne mogu smatrati posljedicom nemara ili namjernog neispunjavanja obveza;
- nepoštivanja sporazuma od strane poreznog obveznika;
- ako dođe do značajnog odstupanja od jedne ili više pretpostavki;
- ako dođe do promjene poreznih propisa, a sporazum nije moguće izmijeniti tako da se promjena uzme u obzir.
Opoziv sporazuma (čl. 14. Pravilnika) moguć je u situacijama kad:
- postoji netočan prikaz činjenica; greška ili propust u dokumentaciji izazvani nemarom ili namjernim neispunjavanjem obveza od strane poreznog obveznika;
- porezni obveznik u značajnoj mjeri nije poštivao pojedini temeljni uvjet sporazuma.
- predmet sporazuma je neautentični aranžman iz članka 5.a Zakona o porezu na dobit
Opozivu prethode konzultacije s poreznim obveznikom, a ako do opoziva ipak dođe, on vrijedi retroaktivno, od prvog dana primjene sporazuma i smatra se da nikad nije ni postojao.
Troškovi
Svi troškovi sklapanja sporazuma terete poreznog obveznika podnositelja izjave o namjeri sklapanja sporazuma, a plaća ih u trenutku podnošenja izjave, odnosno na samom početku postupka. Troškovi se kreću od 15.000,00 HRK za podnositelje koji ostvaruju godišnji prihod do 3.000.000,00 HRK pa do 50.000,00 HRK za podnositelje čiji je godišnji prihod iznad 20.000.000,00 HRK. Dvostrani sporazumi povećavaju troškove za 50.000,00 HRK a višestrani za 100.000,00 HRK. U slučaju produženja nakon isteka roka sporazuma, cijena se smanjuje za 50%, a ako porezni obveznik odustane od sporazuma nakon podnesene izjave, vraća mu se samo 50% uplaćenog iznosa.
Trajanje
Porezni obveznik može podnijeti izjavu za produženje sporazuma najkasnije šest mjeseci prije isteka roka sporazuma. Postupak produženja provodi se po pravilima vrijedećim za redovni postupak sklapanja sporazuma o transfernim cijenama.
Rok primjene potpisanog sporazuma je do pet godina.
STOPE ZATEZNIH KAMATA OD 1. SRPNJA 2019. GODINE
Kamate koje se obračunavaju na zakašnjela plaćanja uređene su Zakonom o obveznim odnosima i Zakonom o financijskom poslovanju i obračunavaju se u odnosu na najnoviju prosječnu kamatnu stopu za kredite odobrene za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koja se zatim uvećava za određeni broj postotnih bodova.
Zatezne kamate različite su za ugovore između trgovaca, osoba javnog prava (obveznika javne nabave) te u ostalim slučajevima u kojima se kao ugovorne strane pojavljuju građani, zatim primatelji javnih prihoda i slično.
Za drugo polugodišnje razdoblje u 2019. godini, od 01. srpnja do 31. prosinca, najviša zatezna kamata koja se može ugovoriti u ugovorima u kojima su stranke trgovci i osobe javnog prava iznosi 8,30%. U ostalim odnosima ona može iznositi najviše 6,30%.
U slučajevima kada je visina kamatne stope u ugovoru određena tako da uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama između ugovaratelja, odredba kojom se utvrđuje takva neprimjerena kamatna stopa neće se smatrati važećom.
Za više informacija o navedenim temama, slobodno nas kontaktirajte.
Biljana Stanković, ovlašteni porezni savjetnik
Venkomir Horvatić, Country Manager
