Dopust možemo definirati kao razdoblje za vrijeme trajanja radnog odnosa u kojem je radnik oslobođen obaveze raditi, iako bi inače to bio dužan činiti. Prema Zakonu o radu postoje dvije vrste dopusta, a to su plaćeni i neplaćeni dopust. Zakon razlikuje ova dva dopusta po tome što je plaćeni dopust pravo radnika koje mu poslodavac mora omogućiti kada nastupe određene okolnosti, dok neplaćeni dopust nije pravo radnika, već mu ga poslodavac može, ali i ne mora odobriti. Pravo radnika na plaćeni i neplaćeni dopust isključivo je vezano za radnikove osobne potrebe i uvijek se odobrava radniku na njegov zahtjev.
PLAĆENI DOPUST
Pravo radnika na plaćeni dopust propisano je člankom 86. Zakona o radu. Tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na oslobođenje od obaveze rada uz naknadu plaće za važne osobne potrebe, a osobito u vezi sa sklapanjem braka, rođenjem djeteta, težom bolesti ili smrću člana uže obitelji. Članom uže obitelji, prema ZR-u, smatraju se: supružnik, srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi supružnici, braća i sestre, pastorčad i posvojenici, djeca povjerena na čuvanje i odgoj ili djeca na skrbi izvan vlastite obitelji, očuh i maćeha, posvojitelj i osoba koju je radnik dužan po zakonu uzdržavati, te osoba koja s radnikom živi u izvanbračnoj zajednici. Za važne osobne potrebe radnik ima pravo na dopust u ukupnom trajanju od 7 radnih dana godišnje, ako to nije drukčije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. ZR ne precizira koliki broj dana pripada radniku po pojedinoj osnovi (npr. koliko za rođenje djeteta, koliko za sklapanje braka, itd.), već ukupno 7 dana tijekom jedne kalendarske godine za sve okolnosti. Zbog navedenog je uvijek poželjno ugovoriti koliko dana po kojoj osnovi pripada radniku. To je nešto što se u praksi uobičajeno utvrđuje u kolektivnim ugovorima ili pravilnicima o radu. Radnik također ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja radniku će se pravo na plaćeni dopust priznati u pravilu onda ako se radi o školovanju na koje ga je uputio poslodavac. Za potrebe vlastitog školovanja i stručnog usavršavanja može se ugovoriti pravo na neplaćeni dopust, ali nema zapreke da to bude također i plaćeni dopust. U takvom slučaju poslodavac i radnik mogu sklopiti i zasebni sporazum. Radnik po osnovi darivanja krvi, ostvaruje pravo na jedan plaćeni slobodan dan, koji koristi na dan darivanja krvi, osim ako kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno. Za stjecanje prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, razdoblja plaćenog dopusta smatraju se vremenom provedenim na radu. Potrebno je istaknuti da se plaćeni dopust ostvaruje samo za radne dane, a ne i za dane kada radnik ne bi trebao raditi, npr. dani tjednog odmora, dani praznika i blagdana… Vrijeme plaćenog dopusta evidentira se u evidenciji radnog vremena kao sati plaćenog dopusta kako bi se i naknada plaće ispravno obračunala. Za obračun naknade plaće za vrijeme plaćenog dopusta u obzir se uzima prosječna isplaćena plaća u prethodna tri mjeseca, ako nekim od nabrojanih izvora nije drugačije određeno.
NEPLAĆENI DOPUST
Člankom 87. Zakona o radu propisano je da poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust. Ovaj institut ne bi svrstali u prava radnika već u mogućnost da poslodavac radniku na njegov zahtjev odobri neplaćeni dopust za koje vrijeme prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno. Dakle, za vrijeme neplaćenog dopusta radnik ne ostvaruje niti plaću niti naknadu plaće te se odjavljuje s obveznih osiguranja i prava mu za vrijeme neplaćenog dopustu miruju. Poslodavac mu ne uplaćuje doprinose, niti ne ostvaruje pravo na plaću i naknadu plaće. Drugim riječima takav radnik je obvezan prijaviti se na obvezno zdravstveno osiguranje da ne bi izgubio obveznu zdravstvenu zaštitu, a može se prijaviti i na produljeno mirovinsko da nema prekida u mirovinskom stažu, jer se vrijeme neplaćenog dopusta ne računa u staž osiguranja. Nakon prestanka neplaćenog dopusta poslodavac će obnoviti prijave na osiguranje. Unatoč tome što ZR ne propisuje mogućnost korištenja neplaćenog dopusta bez odjave radnika sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, u praksi je vrlo česti slučaj da poslodavci odobravaju radnicima korištenje instituta neplaćenog dopusta, a da ga pritom ne odjavi sa zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. U tom slučaju poslodavac ima obavezu plaćanja doprinosa za navedeno razdoblje, koju će obračunati prema najnižoj mjesečnoj osnovici propisanoj za razdoblje korištenja neplaćenog dopusta (3.624,06 kn za 2022.). Ako radnik koristi neplaćeni dopust samo nekoliko dana, a poslodavac ga ne odjavi s osiguranja, pri čemu je ostvarena plaća veća od najniže mjesečne osnovice, tada se doprinosi obračunavaju na ostvarenu plaću i nema obveze obračuna doprinosa na najnižu osnovicu. Razdoblje neplaćenog dopusta ne unosi se u evidenciju o radnom vremenu, ali je to vrijeme potrebno navesti u evidenciji o radnicima. Neplaćeni dopust nije prestanak radnog odnosa, već svojevrsno ”zamrzavanje” prava i obaveza. Trajanje neplaćenog dopusta ne uračunava se u razdoblje rada pri određivanju onih prava radnika koja se određuju u zavisnosti od dužine rada kod poslodavca (jubilarna nagrada, otpremnina i otkazni rok u slučaju otkaza).