Na održanoj sjednici 16. prosinca 2022. Hrvatskog sabora, donesene su i usvojene izmjene i dopune Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Izmjene su donesene zbog usklađenja s EU Direktivama kojima se osigurava provedba povezenih uredbi i akata vezanih uz djelatnost cestovnog prijevoza.
Usvojeni zakon se primjenjuje na sljedeće kategorije:
- cestovni prijevoz tereta gdje najveća dopuštena masa vozila, uključujući prikolicu ili poluprikolicu, prelazi 3,5 tona, kao i na cestovni prijevoz putnika vozilima koja su konstruirana ili trajno prilagođena za prijevoz više od devet osoba, uključujući vozača, te su namijenjena za tu svrhu (autobusi)
- na prijevoznike, mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza i vozače te na samozaposlene vozače.
- radionice za ugradnju, aktivaciju, ispitivanje, kalibriranje, plombiranje i demontažu tahografa te ispitivanje ograničivača brzine.
Odredbe Zakona koje se odnose na radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika se nisu mijenjale te su poslodavci i dalje odgovorni evidentirati radno vrijeme na temelju podataka iz tahografa, čuvati evidenciju najmanje tri godine nakon isteka razdoblja na koje se odnosi. Naime, Zakonom je utvrđena obveza prijenosa podataka iz tahografa u središnji informacijski sustav za obradu tahografskih podataka (SOTAH).
Definicija mjesta rada
Nadalje, mjesto rada je detaljnije definirano kao mjesto sjedište pravne ili fizičke osobe obrtnika ili podružnice u kojoj osoba koja obavlja mobilnu aktivnost cestovnog prijevoza radi neovisno jesu mjesta rada u istome mjestu kao i glavni ured ili glavno mjesto poslovanja, te se mjestom rada smatra i vozilo koje mobilni radnici koriste pri obavljanju svojih aktivnosti kao i sva ostala mjesta u kojima se obavljaju aktivnosti vezane uz prijevoz.
Prema usvojenim odredbama, vozač se ne smatra upućenim mobilnim radnikom kada obavlja prijevoz kroz državno područje države članice bez utovara ili istovara tereta i bez ukrcaja ili iskrcaja putnika, te kada su određene početne i završne cestovne dionice kombiniranog prijevoza ako se dionica smatra bilateralnim prijevozom. Naime, upućenim vozačem se smatra vozač koji obavlja kabotažu te se upućivanje smatra završenim kada vozač napusti državu članicu domaćina za vrijeme obavljanja međunarodnog prijevoza robe ili putnika, a razdoblje upućivanja se ne može zbrajati s prethodnim razdobljima upućivanja u pogledu takvih međunarodnih prijevoza koje je izvršio isti vozač ili drugi vozač kojeg je taj vozač zamijenio.
Prijevoznik s poslovnim nastanom u drugoj državi članici dužan je, najkasnije na početku upućivanja, služeći se standardnim višejezičnim obrascem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI, podnijeti izjavu o upućivanju nacionalnim nadležnim tijelima države članice u koju je vozač upućen. Za vrijeme
upućivanja vozač je obvezan kod sebe imati propisane isprave koje je dužan pokazati nadležnim tijelima u zemlji upućivanja.
Posebna pravila o upućivanju vozača primjenjuju se na poduzeća s poslovnim nastanom u državi članici koja poduzima transnacionalnu mjeru i na vozače zaposlene u tim poduzećima. Transnacionalna mjera podrazumijeva situaciju kada poduzeće s poslovnim nastanom u državi članici upućuje vozače, za svoj račun i pod svojim vodstvom, na državno područje države članice na temelju ugovora sklopljenog između poduzeća koje upućuje i primatelja usluge koji posluje u toj državi članici, pod uvjetom da postoji radni odnos između poduzeća koje upućuje i vozača za vrijeme upućivanja.
