20. listopada, 2021

Obračunska plaćanja

U današnje vrijeme kada je tržište nepredvidivo, poduzetnici pokušavaju na što brži način smanjiti svoje obveze i potraživanja. Važan segment su obračunska plaćanja koja predstavljaju prestanak novčane obveze prijebojem, zamjenom na strani dužnika i vjerovnika ili međusobnim podmirivanjem obveza i potraživanja. U obračunska plaćanja spadaju kompenzacija, cesija, asignacija, preuzimanje duga, a u nastavku Vam donosimo pojašnjenje istih.

Kompenzacija

Kompenzacija ili prijeboj je prestanak obveze obračunavanja protutražbine s tražbinom. Dužnikova će obveza prestati prijebojem samo ako je dužnikova protutražbina u svojoj visini jednaka vjerovnikovoj tražbini. Ako su međusobne tražbine nejednake, prijebojem prestaje ona koja je manja, dok razliku vjerovnik ima pravo zahtijevati, a dužnik obvezu podmiriti. Dakle, dužnik može izvršiti prijeboj potraživanja koje ima prema vjerovniku s onim što ovaj od njega potražuje, ako su ispunjene zakonom predviđene pretpostavke. One su uzajamnost, dospjelost, istovrsnost i utuživost tražbine. Prijeboj ne nastaje čim se steknu uvjeti za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj kako vrši prijeboj i to Izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je prijeboj nastao onog trenutka kad su se stečeni prethodno navedeni uvjeti za to. Za obavljanje prijeboja nije potrebna suglasnost druge strane. Naime, prijeboj je jednostrani čin koji se provodi temeljem izjave o prijeboju ako ne postoje zapreke sukladno Zakonu o obveznim odnosima.

Cesija

Cesija je ustupanje tražbine s dosadašnjeg vjerovnika (cedent) na novog vjerovnika (cesionar), a dužnik (cesus) i tražbina ostaju isti. Dakle, kod cesije vjerovnik (cedent) ustupa svoje potraživanje od svog dužnika (cesus) novom vjerovniku (cesionar). Kod cesije postoje tri temeljna odnosa i tri subjekta, iako je cesija dvostrani pravni posao, i to na način:

  1. Odnos cedent – dužnik, u kome stari i novi vjerovnik sklapaju ugovor o cesiji. Za prijenos tražbine nije potreban pristanak dužnika, nego je cedent samo dužan obavijestiti dužnika o obavljenom ustupanju. Ova obavijest osim praktičnih ima i pravne učinke, a dužnik do obavijesti može valjano platiti samo starom vjerovniku, dok nakon primljene obavijesti samo novom vjerovniku.
  2. Odnos cesionar – dužnik, u kome novi vjerovnik ima prema dužniku ista prava kao i cedent do ustupanja, a uz glavnu tražbinu na njega prelaze i sva sporedna prava. Dužnik može protiv cesionara istaći ne samo prigovore koje ima prema njemu kao takvom, nego i sve prigovore koje je mogao istaći protiv cedenta do saznanja o ustupanju.
  3. Odnos cedent – cesionar, ovisi o tome je li cesija naplatna ili nenaplatna – o čemu pak ovisi odgovara li cedent samo za istinitost postojanja tražbine, tj. odgovara kako ustupljena tražbina stvarno postoji, odnosno odgovara li i za bonitet (naplativost) tražbine. Kod naplatne cesije cedent odgovara za istinitost postojanja tražbine uvijek, dok za bonitet kada je to ugovoreno, a kod nenaplatne cesije ne odgovara ni za istinitost ni za bonitet.

Kod sklapanja ugovora o ustupanju potraživanja, Zakon o obveznim odnosima razlikuje dvije pravne situacije s obzirom na to radi li se ustupanje umjesto ispunjenja obveze ili radi ispunjenja obveze. Svrha ustupanja potraživanja mora biti jasno definirana ugovorom jer o to me ovisi hoće li prestati ustupiteljeva obveza prema novom vjerovniku, primatelju ustupljenog potraživanja. Kada vjerovnik, koji je dužnik prema novom vjerovniku, primatelju ustupanja, ustupi potraživanje umjesto ispunjenja svoje obveze, sklapanjem ugovora o ustupanju, obveza starog vjerovnika se gasi do iznosa ustupljenog potraživanja. Ukoliko vjerovnik, koji je dužnik prema novom vjerovniku, ustupi novom vjerovniku svoje potraživanje samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi tek kada novi vjerovnik naplati ustupljeno. U tom slučaju, dužnik ustupljenog potraživanja može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju potraživanja, čak kada je obaviješten o ustupanju.

Asignacija

Uputom tj. asignacijom, jedna osoba koja je uputitelj (asignant), ovlašćuje drugu osobu koja je upućenik (asignat) da za njezin račun ispuni nešto trećoj osobi koja je primatelj upute (asignator), a ovoga ovlašćuje da to ispunjenje primi u svoje ime.
Primatelj upute stječe pravo zahtijevati od upućenika ispunjenje tek kada mu ovaj izjavi da prihvaća uputu. Prihvat upute se ne može opozvati. Pravo primatelja upute da zahtijeva ispunjenje od upućenika zastarijeva za godinu dana. Kada je vjerovnik pristao na uputu učinjenu od njegova dužnika radi ispunjenja obveze, ta obveza ne prestaje, osim ako nije drugačije ugovoreno ni njegovim pristankom na uputu, ni prihvatom od strane upućenika, nego tek ispunjenjem od strane upućenika.

Preuzimanje duga

Dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja duga, ali uz uvjet kako je na to pristao vjerovnik. Kod preuzimanja duga dolazi do promjene pravne osobe kao dužnika, a vjerovnik se ne mijenja. O sklopljenom ugovoru o preuzimanju duga može vjerovnika izvijestiti svaki od njih i svakome od njih vjerovnik može priopćiti svoj pristanak na preuzimanje duga. Smatra se kako je vjerovnik dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimatelja, koje je ovaj učinio u svoje ime. Ugovaratelji, a i svaki od njih, mogu pozvati vjerovnika da se u određenom roku očituje, pristaje li na preuzimanje duga, pa ako se vjerovnik u određenom roku ne očituje, smatra se da nije dao svoj pristanak. Ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja sve dok vjerovnik ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga ili odbije dati pristanak. Preuzimanjem duga preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a ovaj se oslobađa obveze.

Na kraju je važno napomenuti kako poslovni subjekt ne može obavljati niti jedno od gore navedenih plaćanja ako ima oznaku blokade računa, tj. zabranu raspolaganja novčanim sredstvima.