Obračun amortizacije i stope amortizacije
23. kolovoza, 2022

Obračun amortizacije i stope amortizacije

Nematerijalna i materijalna imovina, osim prirodnih bogatstava, upotrebom se troši. Trošeći se, ona prenosi dio svoje vrijednosti na nove proizvode odnosno usluge. Postupno trošenje nematerijalne i materijalne imovine te prenošenje dijela vrijednosti te imovine na nove proizvode i usluge vrijednosno izraženo, naziva se amortizacijom. Dakle, amortizacija je trošak poslovanja koji nastaje uporabom dugotrajne imovine koja ima ograničeni vijek trajanja i obračunava se tijekom procijenjenog vijeka uporabe dugotrajne imovine.

Dugotrajnu materijalnu i nematerijalnu imovinu predstavljaju stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 3.500,00 kn i vijek trajanja dulji od godinu dana

Prilikom obračuna amortizacije potrebno je poštivati odredbe računovodstvenih standarda i Zakona o porezu na dobit.                               

Zakonom je propisano koja imovina podliježe obračunu amortizacije, a to je:

  • imovina za koju se očekuje da će se rabiti dulje od jednog obračunskog razdoblja (dugotrajna imovina),
  • dugotrajna imovina koja ima ograničen vijek uporabe,
  • dugotrajna imovina koju poduzeće drži za uporabu u proizvodnji ili prodaji robe i obavljanju usluga te za iznajmljivanje drugima ili za administracijske svrhe,
  • ulaganja u nekretnine koja se vode po metodi troška nabave. 

Postoji i imovina koja ne podliježe obračunu amortizacije i to:

  • osnovna sredstva u izgradnji (pripremi),
  • prirodna bogatstva (zemljišta i šume),
  • spomenici kulture, umjetnička djela, glazbeni instrumenti,
  • financijska imovina,
  • izdaci za istraživanje i razvoj,
  • materijalna sredstva u pripremi,
  • osnivački izdaci,
  • imovina koja je u cijelosti otpisana,
  • nekretnine, postrojenja i oprema koja se drže za prodaju.

Osnovica za obračun amortizacije je nabavna vrijednost odnosno bruto knjigovodstvena vrijednost. Godišnji iznos amortizacije izračunava se način da se u omjer stavi nabavna vrijednost i godišnja stopa amortizacije.

Stope amortizacije

Stopa amortizacije ovisi o vijeku uporabe i utvrđuje se na temelju procijenjenog vijeka uporabe koji predstavlja razdoblje u kojem se očekuje da će društvo koristiti sredstvo koje se amortizira. Što je vijek upotrebe manji, stopa amortizacije je veća, a time je i trošak amortizacije veći i obrnuto.

Godišnja stopa amortizacije predstavlja omjer broja 100 s procijenjenim brojem godina upotrebe sredstva.

Stopa amortizacije = 100 / vijek uporabe u godinama

Zakonom o porezu na dobit je propisana visina porezno dopuštenih stopa amortizacije a njihov pregled je prikazan u nastavku teksta.

Porezno dopuštene stope amortizacije prema Zakonu o porezu na dobit

Amortizacija obračunana pomoću amortizacijskih stopa koje su jednake redovnim ili udvostručenim poreznim stopama porezno je priznati trošak. Ako porezni obveznik obračunava amortizaciju u svoti nižoj od porezno dopustive, tako obračunana amortizacija je porezno priznati trošak. Dakle, Zakonom je propisan maksimum do kojeg se može obračunati amortizacija, a da to bude i porezno priznati trošak. Ako se amortizacija obračunava po stopama koje su veće od porezno dopuštenih udvostručenih stopa, trošak amortizacije je priznat samo do visine udvostručene stope dok je razlika iznad udvostručene stope porezno nepriznati trošak.

Metode obračuna amortizacije

U teoriji, a i u praksi poznate su dvije osnovne metode amortizacije: vremenska i funkcionalna. Za vremensku metodu amortizacije odlučujući faktor je predvidivi vijek trajanja nematerijalne i materijalne imovine.

Osnovne vremenske metode amortizacije su:

  • linearna ( proporcionalna ) – iznos amortizacije jednak je tijekom cijeloga vijeka upotrebe,
  • degresivna ( metoda opadajućeg salda ) – iznos amortizacije smanjuje se tijekom vijeka upotrebe sredstva jer ova metoda polazi od pretpostavke da se imovina na početku vijeka trajanja najviše troši pa iz toga razloga i trošak amortizacije mora biti veći,
  • progresivna – polazi od pretpostavke da je najveće korištenje krajem vijeka trajanja imovine te ova metoda ima malo značenje u praksi i malo je zastupljena.

Funkcionalna metoda amortizacije ne uzima vrijeme kao odlučujući činilac, kao što je to slučaj kod vremenskih metoda amortizacije, nego se amortizacija nematerijalne i materijalne imovine izračunava ovisno o iskorištenju sredstva. Zato se često ova amortizacija zove amortizacija po učinku. Kod te metode posebno je važno planirati što realniji učinak. Da bi se došlo do iznosa amortizacije, stavlja se u odnos nabavna vrijednost tih sredstava s predviđenim učinkom ili planiranim brojem sati njihova rada te se dobije iznos amortizacije po jedinici proizvoda ili učinka.

Uporabom različitih metoda amortizacije dolazi se do različitih iznosa svota amortizacije no ukupna svota amortizacije za cijeli vijek uporabe je ista. Ovisno o izboru amortizacije, može se utjecati na financijski položaj i uspješnost trgovačkog društva no dugoročno takav utjecaj ne postoji.

Zakonom je propisano da se pri obračunu amortizacije primjenjuje linearna metoda i da se amortizacija obračunava pojedinačno. Iz toga proizlazi da poduzeće koje primjenjuje neku drugu metodu obavezno prilikom sastavljanja prijave poreza na dobitak utvrđuje trošak amortizacije primjenom linearne metode i pojedinačnim obračunom kako bi se ispravno utvrdila osnovica poreza na dobitak.

Amortizacija se obračunava mjesečno a obračun počinje prvog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je sredstvo stavljeno u upotrebu. Amortizacija prestaje kad se sredstvo amortizira ili prestaje ranije ako se sredstvo razvrsta kao namijenjeno prodaji ili ako se otuđi ( proda, rashoduje i sl. ). Prema Pravilniku o porezu na dobit troškovi amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja djelatnost porezno se ne priznaju.