U slučajevima niske likvidnosti, često se desi da društvima novi izvor finansiranja predstavljaju pozajmice, budući da one nude mogućnost unosa dodatnih novčanih sredstava u preduzeće i bez kamata. U nastavku teksta možete pročitati aspekt pozajmica u smislu različitih poreznih propisa u FBiH.
Ugovor o zajmu – Zakon o obligacionim odnosima
Ugovor o zajmu predstavlja obligacioni odnos između dvije strane, tj. zajmodavca i zajmoprimca i isti je regulisan Zakonom o obligacionim odnosima (Sl. list RBiH br. 2/92, 13/93 i 13/94 i Sl. novine FBiH br. 29/03 i 42/11).
U članu 557. Zakona propisano je da se zajmodavac obavezuje da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajamoprimac se obavezuje da mu nakon ugovorenog roka vrati isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta. Zajmoprimac se može obavezati da uz glavnicu duguje i kamatu, ali nije nužno.
Za razliku od ugovora o kreditu, koji može dati samo banka ili druga finansijska institucija koja ima dozvolu Agencije za bankarstvo FBiH, zajam može dati bilo koje domaće ili inostrano fizičko ili pravno lice.
Pozajmice s aspekta Zakona o finansijskom poslovanju i propisa o deviznom poslovanju
Davanje pozajmica pravna lica mogu obavljati samo bezgotovinski, odnosno preko transakcijskog računa, budući da Uredbom o uslovima i načinu plaćanja gotovim novcem nije data mogućnost da se iste isplaćuju kroz gotovinu. Na osnovu Zakona o deviznom poslovanju (član 20. stav 9) nerezidenti (pravna i fizička lica) mogu domaćim licima odobravati pozajmice samo u stranoj valuti. Istim Zakonom, propisana je obaveza prijave Federalnom ministarstvu finansija svakog ugovor o zajmu u odnosima sa inostranstvom.
Pozajmice sa aspekta poreznih propisa
Ograničenja kod davanja pozajmica
Na osnovu člana 87. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit, ukoliko porezni obveznik daje pozajmice u svojoj evidenciji treba posjedovati sljedeće dokaze (ne smiju biti stariji od 15 dana od dana davanja pozajmice):
- potvrda ili uvjerenje Porezne uprave o stanju neizmirenih obaveza po osnovu poreza ili doprinosa;
- izjava poreznog obveznika pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da su dospjele obaveze prema zaposlenim uredno izmirene;
- potvrda ili uvjerenje Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine o stanju neizmirenih obaveza s osnove javnih prihoda.
Porez na dobit – u kontekstu primjene propisa, jako je bitno odrediti da li su ugovorne strane povezana lica ili nisu, te ukoliko se na pozajmicu ne obračunava tržišna kamatna stopa, potrebno je uraditi korekcije porezne osnovice putem transfernih cijena kroz porezni bilans.
Porez na dohodak – kamate na pozajmice koje daju fizička lica podliježu oporezivanju porezom na dohodak budući da iste predstavljaju dohodak od ulaganja kapitala. Stopa poreza na dohodak iznosi 10% i primjenjuje se na ukupno naplaćenu kamatu. Prijavu plaćenog poreza na dohodak vrši isplatilac kamate podnošenjem obrasca PDN-1033.
Ukoliko poslodavac odobri pozajmicu svom zaposleniku – beskamatnu ili sa kamatnom stopom nižom od tržišne, time zaposlenik ostvaruje oporezivu korist od poslodavca, te je poslodavac dužan obračunati i platiti porez na dohodak i doprinose.
Porez po odbitku – obračunava se na prihode koje po osnovu kamate ostvare nerezidentna pravna lica u skladu sa Ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Prijava poreza se podnosi na obrascu POD-816. Ukoliko se radi o beskamatnoj pozajmici, ovih prihoda nema, te shodno tome nema ni obaveze za porez po odbitku.
Porez na dodanu vrijednost – kamate na pozajmice predstavljaju naknadu za finansijske usluge, koje su prema članu 25. Zakona o PDV-u oslobođene oporezivanja. Ukoliko se pozajmica vraća u dobrima ili uslugama, potrebno je obračunati PDV u skladu sa propisima.
