Definicija društva sa ograničenom odgovornošću definisana je Zakonom o privrednim društvima FBiH, gdje stoji da je to društvo čiji je osnovni kapital podijeljen na udjele. Svaki član društva odgovara za obaveze društva u visini svog udjela.
Prenos udjela u društvu s ograničenom odgvornošću regulisan je članom 320. Zakona o privrednim društvima FBiH, gdje je zakonodavac dozvolio prenos udjela u društvu na osnovu pismenog ugovora ili nasljeđivanja.
Prenos udjela se može vršiti između pravnih i fizičkih lica. Ono što je bitno napomenuti kod postupka prenosa udjela je “pravo preče kupnje” postojećih članova društva. Konkretno, ukoliko jedan od članova društva odluči da proda cjelokupan ili dio svog udjela u društvu Zakon o privrednim društvima u članu 321. nalaže da u pismenoj formi, preko uprave društva, obavijesti ostale članove o cijeni i drugim uslovima prodaje. Ukoliko niko od ostalih članova društva u roku od 30 dana ne prihvati ponudu ili iskaže interes za kupovinu udjela, član može svoj udio prodati trećem licu pod uslovima koji ne mogu biti povoljniji od navedenih u ponudi prema ostalim članovima društva.
Računovodstveni aspekt
Kada govorimo o računovodstvenom aspektu prenosa udjela, potrebno je isti razmatrati iz ugla sticaoca I iz ugla prenosioca udjela. U ovom dijelu ćemo se osvrnuti na prenos udjela između pravnih lica, s obzirom da prenos udjela između fizičkih lica ne proiziskuje računovodstveno evidentiranje.
Računovodstveno evidentiranje uplate kapitala kod ulagača se evidentira u aktivi na grupi 06-Dugoročni finansijski plasmani. Ukoliko je izvršeno ulaganje na način da je dio plaćen u novcu, a dio u stvarima, evidentiranje se vrši na teret transakcijskog računa, odnosno na teret osnovnih sredstava. Ulaganje u sredstvima se kod ulagača evidentira po trošku, tj. knjigovodsvenoj vrijednosti uloženih sredstava.
Kod lica u koje je izvršeno ulaganje vrši se registracija te promjene u sudskom registru. U slučaju da je uložen novac i dio u stvarima, primljene stvari se evidentiraju po procijenjenoj vrijednosti.
Porezni tretman prenosa udjela
Prilikom prodaje udjela u drugom pravnom licu potrebno je sagledati efekte na porezni bilans. Ukoliko je pravno lice koje je vlasnik udjela prodalo svoj udio po vrijednosti većoj od knjigovodstvene tada je ostvaren dobitak od prodaje koji uvećava poreznu osnovicu. Obratno, ukoliko je prodat udio po cijeni nižoj od knjigovodstvene umanjuje se porezna osnovica, ali samo u slučaju da razlika nije nastala kao rezultat povezanih odnosa.
Kada se radi o nerezidentnim licima koja su vlasnici udjela, osim poreznih propisa u obzir se moraju uzeti i pravila koja propisuju međunarodni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Nakon provjere međunarodnog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja utvrđuje se postojanje eventualne obaveze plaćanja poreza po odbitku.
Kod prodaje udjela između fizičkih lica u praksi se susrećemo sa raznim tumačenjima Zakona o porezu na dohodak FBiH, s obzirom da Zakon ne sadrži odredbe koje bi jasno i nedvosmisleno propisale način oporezivanja i utvrđivanja osnovice poreza na dohodak.
Članom 4. Stav 1. Tačka 3. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se porezom na dohodak oporezuju dobici koje porezni obveznik ostvari od imovine i imovinskih prava. Dalje, član 21. Stav 1. Zakona definiše da prihod o imovinskih prava uključuje prihode ostvarene prodajom, ustupanjem, zamjenom ili drugim prijenosom, uz naknadu, autorskih prava, patenata, licenci, franšiza i ostale imovine koja se sastoji samo od prava. Na osnovu ovog člana inspektori utvrđuju poreznu obavezu kod prodaje udjela. Međutim, postavlja se pitanje da li se udjeli sastoje samo od prava, s obzirom da udio nosi i određene obaveze po vlasnika na osnovu Zakona o privrednim društvima FBiH, te se u tom smislu ne može govoriti da je Zakon jasno i nedvosmisleno propisao princip oporezivanja prodaje udjela kod fizičkih lica.
