Komisiona prodaja je jedan od načina prodaje, u kojem kao sudionike imamo s jedne strane komisionara, a s druge strane njegovog komitenta. Temelj samog oblika prodaje je Ugovor o komisionu. Ugovorom o komisionu se jedna ugovorna strana (komisionar) obavezuje da će uz određenu proviziju obaviti jedan ili više poslova u svoje ime, a za račun druge ugovorne strane (komitenta). Komitent, koji je vlasnik robe koja je predmet prodaje, isporučuje komisionaru pomenutu robu, a koju se komisionar Ugovorom obavezuje prodati trećem licu. Komisionar je dužan robu čuvati, tj. odgovoran je za propast ili oštećenje robe. Ono što je specifično za ovaj način prodaje i razlikuje se od »klasične« prodaje je situacija u kojoj dva porezna obveznika vrše saradnju bez prijenosa vlasništva nad robom. U praksi se komisiona prodaja najčešće pojavljuje u trgovini na malo, mada nije isključeno da se praktikuje i u trgovini na veliko.
Ugovorom o komisionu postoje dva načina određivanja naknade za komisione poslove:
- Komisionaru se utvrđuje sloboda ugovaranja prodajnih cijena prema uvjetima tržišta, a on komitentu jamči cijenu utvrđenu ugovorom. Tada postignuta razlika u cijeni čini prihod komisionara kao ugovorena naknada;
- Ugovorom se utvrđuje krajnja prodajna cijena robe, prema kojoj je komisionar obavezan prodavati tu robu. Tada se ugovara provizija u postotku od prodajne cijene.
Komisionar
Prijem robe vrši se na osnovu prijemnog evidencijskog lista komisione robe »KP«. U obrazac KP unose se podaci o nazivu robe, datumu prijema robe, količini, vrijednosti koja pripada komitentu, provizija, razlika u cijeni, prodajna vrijednost i sl. Navedeni obrazac mora biti ovjeren od strane komisionara i komitenta.
Komisionar je dužan voditi trgovačku knjigu za komisionu prodaju »TKK«. U ovu knjigu se evidentira zaduženje, razduženje, te odobreni rabat. Sva primljena roba se zadužuje u TKK, na osnovu podataka iz obrazca KP. Roba se razdužuje na osnovu dnevnog izvještaja o prodaji. Povrat neprodane robe vraća se komitentu na osnovu dokumenta o povratu, a evidentira se na način storno zaduženja u TKK.
U prodajnom objektu komisiona roba mora biti na posebnim policama, posebnom dijelu poslovnog prostora ili na drugi način odvojena.
Komisionar robu primljenu od strane komitenta vodi u vanbilansnoj evidenciji. Nakon prodaje kupcu, u PDV prijavi komisionar će istovremeno iskazati ulazni i izlazni porez po osnovu komisione prodaje, međutim komisionar je dužan da plati porez samo na ostvarenu proviziju, odnosno na razliku između ukupne prodajne cijene i cijene koja pripada komitentu
Komitent
Komitent izdaje nalog za prodaju njegovih dobara, te povjerava robu komisionaru. Komitent može biti fizičko ili pravno lice. Robu datu u komision evidentira sa robe na skladištu ili robe u prodavnici na teret robe u komisionu. Kada je u pitanju ugovor o komisionoj prodaji robe, dužničko-povjerilački odnos s krajnjim kupcem zasniva komisionar, te nakon izvršene prodaje dostavlja obračun komisione prodaje komitentu i doznačuje mu sredstva u skladu sa ugovorenim uslovima prodaje.Komitent priznaje prihod i izlazni PDV tek kada komisionar proda robu krajnjem kupcu. Roba u komisionu podliježe inventarisanju kao i sva druga roba.
Neke od prednosti koje pruža ovaj način prodaje za komitenta jeste odgoda plaćanja PDV-a do trenutka prodaje finalnom kupcu, kao i sam proces čuvanja robe, traženja potencijalnog kupca, te čin prodaje komitent prepušta drugom licu da to učini u njegovo ime. S druge strane rizik komisionog posla jeste davanje robe u tuđi prostor bez prijenosa vlasništva. Također, ukoliko je komitent fizičko lice prilikom ugovaranja komisione prodaje potrebno je dostaviti dokaz o porijeklu robe (dokument ili pisanu izjavu ovjerenu od nadležnog organa koja sadrži sve potrebne podatke o fizičkom licu kao i robi koja se daje u komision).
Komisiona prodaja zastupljena je u većini djelatnosti, jer uz pomoć posrednika roba mnogo lakše dođe do krajnjeg kupca.
