U primjeni MRS 37 posebnu pažnju potrebno je posvetiti rezervisanjima, jer upravo ova oblast često predstavlja predmet revizijskih i poreznih kontrola. U praksi društva u FBiH nerijetko se pojavljuje dilema da li određene događaje treba evidentirati kao rezervisanje ili samo objaviti kao potencijalnu obavezu u zabilješkama uz finansijske izvještaje.
Naime, samo postojanje određene situacije ne znači automatski obavezu priznavanja rezervisanja. Ključno pitanje u praksi jeste da li postoji vjerovatnoća nastanka obaveze i da li se njen iznos može pouzdano procijeniti.
Kada se priznaju rezervisanja prema MRS 37?
Primjera radi, pravna služba ili eksterni advokat mogu procijeniti da postoji velika vjerovatnoća gubitka sudskog spora. Ukoliko se procijeni da bi obaveza mogla iznositi oko 20.000 KM, društvo je dužno izvršiti rezervisanje tog iznosa na teret rashoda tekućeg perioda. Na taj način finansijski izvještaji realnije prikazuju finansijski položaj društva i potencijalne obaveze koje proizlaze iz ranijih događaja.
S druge strane, ukoliko ishod spora nije moguće pouzdano procijeniti ili je vjerovatnoća gubitka mala, rezervisanje se ne knjiži. U tom slučaju, spor se objavljuje u zabilješkama uz finansijske izvještaje kao potencijalna obaveza, kada je takva objava potrebna.
Rezervisanja za otpremnine zaposlenih (primjeri iz prakse):
Pored sudskih sporova, u praksi društava u FBiH česta su i rezervisanja za otpremnine zaposlenih. Ona se najčešće javljaju prilikom reorganizacije poslovanja, smanjenja broja radnika ili odlaska zaposlenih u penziju.
U skladu sa MRS 37, rezervisanje se priznaje kada društvo ima sadašnju obavezu nastalu iz prethodnih događaja. Također, mora postojati vjerovatnoća odliva sredstava radi izmirenja obaveze, a njen iznos mora biti moguće pouzdano procijeniti.Kod otpremnina je posebno važno utvrditi trenutak nastanka obaveze.
Najčešće greške pri evidentiranju rezervisanja prema MRS 37
U praksi se često dešava da uprava društva donese odluku o reorganizaciji kojom je predviđeno smanjenje broja zaposlenih, a radnici su o tome zvanično obaviješteni prije datuma bilansa. Na osnovu procjene službe za ljudske resurse i računovodstva utvrđeno je da će troškovi otpremnina iznositi približno 120.000 KM.
U takvoj situaciji društvo je dužno evidentirati rezervisanje u poslovnim knjigama, jer postoji:
- donesena odluka uprave;
- obaveza prema zaposlenima:
- vjerovatan odliv sredstava i
- mogućnost pouzdane procjene troška.
Na ovaj način rashod se priznaje u periodu u kojem je obaveza nastala, a ne tek u momentu isplate otpremnina.
U praksi se često dešava da društva rezervisanja evidentiraju tek nakon isplate sredstava. Takva praksa nije u skladu sa zahtjevima MRS 37 i može dovesti do pogrešnog prikazivanja finansijskog rezultata.
Revizori posebnu pažnju posvećuju dokumentaciji koja potvrđuje da je odluka o restrukturiranju donesena prije datuma izvještavanja. Također, važno je da plan restrukturiranja bude dovoljno detaljan i da su zaposlenici s njim pravovremeno upoznati.
U revizorskoj praksi često se uočava da društva ne raspolažu adekvatnom dokumentacijom na osnovu koje bi opravdala izvršena rezervisanja. Zbog toga je važno da se procjene zasnivaju na mišljenju pravnih zastupnika, toku sudskog postupka i raspoloživim dokazima. Na taj način evidentirana rezervisanja bit će u skladu sa zahtjevima MRS 37.
Sa poreznog aspekta, potrebno je voditi računa o priznavanju rashoda prema propisima FBiH. Naime, računovodstveno evidentiranje rezervisanja ne znači automatski i porezno priznavanje rashoda u istom periodu.
Zbog svega navedenog, pravilna primjena MRS 37 ima značajan uticaj na kvalitet finansijskih izvještaja i smanjenje revizorskih rizika
Za sva dodatna pitanja kontaktirajte naše stručnjake.
