Pravo na odbitak ulaznog PDV-a jedno je od osnovnih načela sistema poreza na dodanu vrijednost – ono osigurava da porez na kraju stvarno plaća krajnji potrošač, a ne firma koja posluje u lancu. U praksi, međutim, upravo ovdje nastaje najviše nesporazuma i naknadnih korekcija u poreznim kontrolama: zakup poslovnog prostora, računi za režije koji ne glase na pravu osobu, nekretnine koje se dijelom koriste za posao, a dijelom za stanovanje, te transakcije prenosa imovine unutar grupe povezanih društava. Svaka od ovih situacija nosi rizik da firma odbije PDV na koji, ispostavi se, nije ni imala pravo ili obrnuto, da propusti odbitak koji joj zakonski pripada.

1. Kada uopšte postoji pravo na odbitak

Pravo na odbitak ulaznog poreza uređeno je članom 32. Zakona o porezu na dodanu vrijednost BiH. Da bi firma mogla odbiti PDV iskazan na ulaznoj fakturi, moraju biti ispunjena četiri osnovna uslova:

• nabavka je izvršena od drugog PDV obveznika,
• firma posjeduje ispravnu poreznu fakturu izdatu na svoje ime,
• PDV je na fakturi pravilno obračunat,
• nabavljena dobra ili usluga koriste se za obavljanje oporezive djelatnosti.

Poseban naglasak treba staviti na posljednji uslov – takozvanu funkcionalnu povezanost nabavke s oporezivim prometom. Ako ta veza ne postoji ili je sporna, pravo na odbitak je upitno bez obzira na to što je faktura formalno ispravna.

Sama činjenica da firma posjeduje fakturu sa iskazanim PDV-om ne znači automatski i pravo na odbitak. Odlučujuće je da li nabavka stvarno služi oporezivoj djelatnosti firme.

2. Zakup poslovnog prostora i računi za režije

Jedna od najčešćih situacija u praksi jeste zakup poslovnog prostora u kojem računi za struju, vodu, grijanje ili zajedničke troškove zgrade ne glase na zakupoprimca, nego na zakupodavca (vlasnika prostora). U tom slučaju zakupoprimac formalno nema pravo na odbitak ulaznog PDV-a po tim fakturama, jer se, gledano strogo, ne radi o njegovom ulaznom porezu.

To, međutim, ne znači da je pravo na odbitak trajno izgubljeno. Rješenje je jednostavno i uobičajeno u praksi: zakupodavac troškove režija prefakturiše zakupoprimcu uz obračunat izlazni PDV. To može učiniti kroz posebnu stavku na redovnoj mjesečnoj fakturi za zakupninu ili izdavanjem zasebne fakture za varijabilne troškove.Na taj način zakupoprimac dobija fakturu na svoje ime i stiče pravo na odbitak PDV-a, uz ispunjenje zakonskih uslova. Režijski troškovi pritom se tretiraju kao sastavni dio ukupne naknade za uslugu zakupa.

Za firme koje uzimaju prostor u zakup, ovo je prilika da već u ugovoru o zakupu jasno definišu način obračuna i prefakturisanja režijskih troškova – time se izbjegava naknadna nesigurnost i eventualno osporavanje odbitka u poreznoj kontroli.

3. Nekretnine “mješovite” namjene

Posebno osjetljivo pitanje javlja se kod izgradnje, kupovine ili korištenja objekata mješovite namjene. Riječ je o objektima koji se dijelom koriste za oporezivu poslovnu djelatnost, a dijelom za stanovanje ili druge neoporezive svrhe. Tipičan primjer su stambeno-poslovni objekti.U takvim slučajevima primjenjuje se princip proporcionalnosti iz člana 34. Zakona o PDV-u (“zgrade s dvostrukom namjenom”).

• na dio objekta koji se koristi za oporezivu poslovnu djelatnost (administracija, proizvodnja, skladište, iznajmljivanje uz PDV) – pravo na odbitak postoji u punom obimu,
• na dio koji se koristi za stanovanje ili dugoročno iznajmljivanje (duže od 60 dana) – pravo na odbitak ne postoji,
• kada se unaprijed ne zna tačna buduća namjena – odbitak se utvrđuje srazmjerno očekivanom, odnosno kasnije stvarnom omjeru korištenja površine objekta.

Isto pravilo vrijedi i za naknadna ulaganja u takav objekat (rekonstrukcija, adaptacija) i za sve prateće troškove njegovog korištenja. Firmama se preporučuje da već u fazi planiranja investicije jasno dokumentuju predviđenu namjenu pojedinih dijelova objekta, jer to predstavlja osnovu za obračun srazmjernog dijela odbitka i argument u eventualnoj poreznoj kontroli.

4. Prenos poslovne imovine unutar grupe povezanih društava

Kada firma prodaje ili prenosi (npr. kao ulog u kapital povezanog društva) cjelokupnu ili dio svoje imovine, po opštem pravilu iz člana 7. Zakona o PDV-u takav promet je oporeziv ako je pri ranijoj nabavci te imovine postojalo pravo na odbitak ulaznog poreza. Zakon ipak predviđa mogućnost izuzeća od oporezivanja ako se transakcija tretira kao prenos poslovne cjeline. U tom slučaju na sticaoca se prenosi i eventualna preostala obaveza praćenja perioda ispravke ranije odbijenog ulaznog poreza. Taj period iznosi deset godina za nekretnine i pet godina za opremu.

Ova pravila su tehnički zahtjevna i greška u primjeni nosi dvostruki rizik: ako se pogrešno primijeni izuzeće, prodavac naknadno duguje PDV sa zateznom kamatom, a kupac gubi pravo na odbitak. Zbog visokih iznosa koji prate ovakve transakcije, preporučuje se prethodno zatražiti obavezujuće mišljenje Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Ova mogućnost predviđena je članom 51. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja.

5. Šta firme mogu uraditi već danas

• provjeriti da li ugovori o zakupu jasno regulišu prefakturisanje režijskih troškova s obračunatim PDV-om,
• kod nekretnina mješovite namjene unaprijed dokumentovati planiranu strukturu korištenja površine,
• prije većih transakcija prenosa imovine unutar grupe zatražiti stručnu analizu, a po potrebi i obavezujuće mišljenje nadležnog organa,
• redovno usklađivati internu evidenciju i porezne prijave sa stvarnim korištenjem nabavljenih dobara i usluga.

Zaključak

Pravo na odbitak ulaznog PDV-a djeluje jednostavno na papiru, ali u situacijama zakupa, mješovite namjene nekretnina i prenosa imovine unutar grupe često otvara ozbiljne dileme koje, ako se pogrešno riješe, dovode do dodatnog poreza, zatezne kamate i prekršajnih sankcija. Pravovremena analiza ugovora, jasna dokumentacija namjene imovine i, gdje je potrebno, traženje obavezujućeg mišljenja nadležnog poreznog organa, najsigurniji su način da firma zadrži pravo na odbitak koje joj po zakonu pripada.

Za dodatne informacije i stručnu podršku obratite se našem timu stručnjaka.