Otpremnina je oblik novčane pomoći radniku u određenim slučajevima kada radniku prestaje ugovor o radu. U praksi, to je najčešće kada poslodavac otkazuje ugovor o radu, ali u slučaju da su ispunjeni određeni uslovi. Pored ovoga, isplaćuje se i u slučaju prestanka radnog odnosa nakon ispunjenja uslova za odlazak u penziju, a moguća je i u slučaju sporazumnog prestanka ugovora o radu. Pravo na otpremninu propisano je članom 111. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 I 89/18).
Otpremnina u slučaju otkaza ugovora o radu
Da bi radnik ostvario pravo na otpremninu potrebno je da su ispunjena sljedeća tri uslova:
- da je ugovor o radu bio zaključen na neodređeno vrijeme,
- da otkaz ugovora o radu nije proistekao iz teže povrede radne obaveze, tj. da poslodavac otkazuje ugovor o radu po osnovu redovnog otkaza,
- da je radnik imao najmanje dvije godine neprekidnog rada prije otkaza kod tog poslodavca.
Visina otpremnine u slučaju redovnog otkaza ugovora o radu utvrđuje se u zavisnosti od navršenih godina radnog staža radnika kod poslodavca, uključujući i otkazni rok.
Pravo na otpremninu radnik ima najmanje u visini jedne trećine prosječne mjesečne isplaćene plate koju je ostvario za tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca, osim u slučaju ako kolektivnim ugovorom nije uređeno drugačije, a ukoliko bi to bilo povoljnije za radnika. Također, otpremnina ne može iznositi više od šest prosječnih plata koje je radnik ostvario u posljednja tri mjeseca rada prije prestanka ugovora o radu.
Prema važećem Pravilniku o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Službene novine FBiH”, br. 67/08 do 21/20), neoporezivi iznos otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu iznosi do 70% prosječne mjesečne plate u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca – isplatioca otpremnine, a u skladu sa članom 100. Zakona o radu FBIH.
Otpremina u slučaju odlaska u penziju
Otpremnina u slučaju odlaska u penziju nije utvrđena Zakonom o radu, pa shodno tome ne predstavlja zakonsku obavezu za poslodavce. Ova obaveza može biti propisana internim aktima u preduzeću ili granskim kolektivnim ugovorom, i u oba slučaja poslodavac je dužan postupati po istima. Ukoliko internim aktima nije uređeno u kojem slučaju se ostvaruje pravo na otpremninu, bilo da se radi o prijevremenoj, invalidskoj ili porodičnoj penziji, onda se obaveza poslodavca za isplatu otpremnine odnosi na sve oblike penzije.
Prema Pravilniku o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Službene novine FBiH”, br. 67/08 do 21/20), maksimalni neoporezivi iznos otpremnine u slučaju odlaska u penziju je do šest neto plata koje su radniku isplaćene u prethodnih šest mjeseci ili ako je povoljnije za radnike, do šest prosječnih neto plata u FBIH prema posljednjem objavljenom statističkom podatku.
Otpremina kod sporazumnog prestanka ugovora o radu
Sporazumni prekid radnog odnosa mora biti zaključen u pisanom obliku, radi sigurnosti obje ugovorne strane, te se istim regulišu sve okolnosti vezane za prestanak radnog odnosa. Zakonom o radu nije propisana obaveza poslodavca za isplatu otpremnine u ovom slučaju, ali tu obavezu mogu stvoriti ugovorne strane samim sporazumom ili ugovorom o radu.
Isplaćena otpremnina u slučaju sporazumnog prekida radnog odnosa se u punom isplaćenom iznosu smatra oporezivim primanjem tog radnika, što znači da je potrebno na puni iznos otpremnine obračunati i platiti pune doprinose i porez na dohodak, na način kao i na platu radniku.
Poslodavac koji radniku ne isplati otpremninu, a taj radnik ostvaruje pravo na istu u skladu sa Zakonom o radu, može biti prekršajno sankcionisan od strane inspekcije rada, ili eventualno u slučaju sudskog spora, sud ga može obavezati na isplatu otpremnine.
