U prethodnim danima odjeknula je vest da isplate zaposlenima na osnovu naknade za dolazak i odlazak sa rada neće biti priznate kao trošak u Poreskom bilansu, ukoliko se pomenuta naknada ne dokumentuje verodostojnom računovodstvenom ispravom.
Ova vest bazirana je na Mišljenju Ministarstva finansija br. 011-00-12/2019-04 od 01.02. 2019.
Takođe prema pomenutom Mišljenju, ukoliko ne poseduju verodostojnu računovodstvenu ispravu, poslodavci za ove naknade nemaju pravo da primene poresko oslobođenje do visine cene mesečne prevozne karte u javnom saobraćaju koje je propisano odredbama Zakona o porezu na dohodak građana.
Ukoliko ste poslodavac, ova vest vam je verovatno zadala brige i verujemo da imate sumnje da li ispravno postupate, odnosno pitate se da li ćete imati dodatne troškove na osnovu isplata ove naknade zaposlenima.
U ovom tekstu ćemo izneti prethodne stavove Ministarstva Finansija i važeće zakonske odredbe, kao i naše tumačenje.
Mišljenje Ministarstva finansija iz 2015. godine
Prema Mišljenju Ministarstva finansija br. 011-00-2255/2015-16 od 17.09.2015. godine, verodostojnim računovodstvenim ispravama smatraju se
- fakture,
- ugovori o radu,
- ili neki drugi dokument (spisak zaposlenih koji sadrži sve neophodne podatke neophodne za isplatu)
koji se u skladu sa Zakonom o računovodstvu i opštim aktom poslodavca mogu smatrati verodostojnim računovodstvenim ispravama.
Mišljenje Ministarstva finansija iz 2016. godine
Takođe, Mišljenjem Ministarstva finansija br. 011-00-00016/2016-04 od 7.6.2016. godine potvrđeno je da se rashod obveznika, koji je iskazan u poslovnim knjigama po osnovu isplate naknada zaposlenima za dolazak i odlazak sa posla, priznaje u poreskom bilansu. Uslov je da su navedene isplate dokumentovane odgovarajućom računovodstvenom ispravom.
Kao verodostojna računovodstvena isprava navodi se spisak zaposlenih koji sadrži podatke o iznosu naknada koje se isplaćuju zaposlenima po navedenom osnovu.
Ovim Mišljenjem iz 2016. godine potvrđen je stav Ministarstva finansija iznet u Mišljenju 011-00-2255/2015-16 od 17.09.2015. godine.
Zakon o radu
Odredbama Zakona o radu, član 118 stav 1, tačka 1) u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, zaposleni ima pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju, ako poslodavac nije obezbedio sopstveni prevoz.
Ovim Zakonom nije predviđena obaveza zaposlenih da dokumentuju ili na bilo koji drugi način pravdaju ove troškove.
Zakon o porezu na dohodak građana
Prema odredbama Zakona o porezu na dohodak građana član 18, stav 1, tačka 1), poslodavac ne plaća porez na zarade/na primanja zaposlenog po osnovu naknade troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada – do visine cene mesečne prevozne karte u javnom saobraćaju, odnosno do visine stvarnih troškova prevoza (najviše do 3.914 dinara mesečno).
Istim članom propisano je koje naknade troškova zahtevaju dokumentovanje u vidu računa kako bi se koristilo poresko oslobođenje (kao što je na primer naknade troškova smeštaja i prevoza na službenom putovanju).
Nijedna odredba ovog Zakona ne zahteva prilaganje računa u svrhe primene neoporezivog iznosa za troškove dolaska i odlaska sa rada.
Zakon o porezu na dobit pravnih lica
Prema odredbama Zakona o porezu na dobit pravnih lica član 7a, stav 1, tačka 1) nedokumentovanim troškom smatraju se troškovi za koje ne postoje verodostojne računovodstvene isprave.
Zakon o računovodstvu i računovodstvena isprava
Odredbama člana 8 Zakona o računovodstvu propisano je šta se smatra verodostojnom računovodstvenom ispravom.
Računovodstvena isprava predstavlja pisani dokument ili elektronski zapis o nastaloj poslovnoj promeni koja obuhvata sve podatke potrebne za knjiženje u poslovnim knjigama – tako da se iz računovodstvene isprave nedvosmisleno mogu saznati osnov, vrsta i sadržaj poslovne promene.
Verodostojnom računovodstvenom ispravom, u smislu člana 9. stav 1. Zakona, smatra se računovodstvena isprava koja je
- potpuna,
- istinita,
- računski tačna
- i prikazuje poslovnu promenu.
Mišljenje Ministarstva finansija iz februara 2019. godine
U spornom Mišljenju Ministarstva finansija navodi se da je pravno lice (poslodavac) u obavezi da
- uredi organizaciju računovodstva na način koji omogućava sveobuhvatno evidentiranje, kao i sprečavanje i otkrivanje pogrešno evidentiranih poslovnih promena,
- uredi interne računovodstvene kontrolne postupke,
- utvrdi računovodstvene politike,
- odredi lica koja su odgovorna za zakonitost i ispravnost nastanka poslovne promene, kao i lica odgovorna za sastavljanje i kontrolu računovodstvenih isprava o poslovnoj promeni,
- uredi kretanje računovodstvenih isprava i utvrdi rokove za njihovo dostavljanje na dalju obradu i knjiženje u poslovnim knjigama.
Ukoliko poslodavac nema verodostojne isprave na osnovu kojih dokazuje da je na adekvatan način nadoknadio trošak zaposlenog za odlazak i dolazak sa rada, na primer:
- račun za kupovinu mesečne pretplatne karte,
- račun za dnevne karte ili karte za jednu vožnju u javnom prevozu,
- račun za gorivo u slučaju korišćenja sopstvenog vozila…
ti troškovi mu se ne mogu priznati kao rashod. Isto tako ne može se koristiti poresko oslobođenje propisano Zakonom o porezu na dohodak građana koje smo prethodno naveli.
Ono što je sporno u ovom Mišljenju jeste upravo stavljanje akcenta na račune kao verodostojne računovodstvene isprave.
Naše tumačenje
Imajući u vidu da se zakonske odredbe nisu menjale, pomenuta Mišljenja iz 2015. i 2016. godine još uvek važe.
Osim ovoga, potrebno je imati u vidu da odredbe pomenutih zakona imaju veću pravnu snagu u odnosu na tumačenja izneta u Mišljenjima Ministarstva finansija. Odredbe zakona se direktno primenjuju, a Mišljenje ne može da stavi Zakon van snage.
Naš stav je da nema osnova da spisak zaposlenih (ili druge računovodstvene isprave koje zadovoljavaju odredbe člana 8 Zakona o računovodstvu) koji sadrži sve neophodne podatke neophodne za isplatu i koji je u skladu sa Zakonom o računovodstvu i opštim aktom poslodavca, ne bude verodostojna računovodstvena isprava.
Sa druge strane, imajući u vidu da nedokumentovanje troškova na način naveden u poslednjem mišljenju može izazvati dodatne troškove (npr. sudske troškove i zatezne kamate) može se za ubuduće uspostaviti praksa da se od zaposlenih zahteva dokumentovanje troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada.
Mišljenja smo da stav koji je Ministarstvo finansija iznelo početkom februara 2019. godine nije konačan i verujemo da će se pronaći rešenje koje je sprovodivo u praksi, a koje će biti u skladu sa odredbama Zakona.