14. marca, 2019

Naknade troškova prevoza zaposlenima za dolazak i odlazak sa rada – Mišljenja, Zakoni i naše tumačenje

U prethodnim danima odjeknula je vest da isplate zaposlenima na osnovu naknade za dolazak i odlazak sa rada neće biti priznate kao trošak u Poreskom bilansu, ukoliko se pomenuta naknada ne dokumentuje verodostojnom računovodstvenom ispravom.

Ova vest bazirana je na Mišljenju Ministarstva finansija br. 011-00-12/2019-04 od 01.02. 2019.

Takođe prema pomenutom Mišljenju, ukoliko ne poseduju verodostojnu računovodstvenu ispravu, poslodavci za ove naknade nemaju pravo da primene poresko oslobođenje do visine cene mesečne prevozne karte u javnom saobraćaju koje je propisano odredbama Zakona o porezu na dohodak građana.

Ukoliko ste poslodavac, ova vest vam je verovatno zadala brige i verujemo da imate sumnje da li ispravno postupate, odnosno pitate se da li ćete imati dodatne troškove na osnovu isplata ove naknade zaposlenima.

U ovom tekstu ćemo izneti prethodne stavove Ministarstva Finansija i važeće zakonske odredbe, kao i naše tumačenje.

Mišljenje Ministarstva finansija iz 2015. godine

Prema Mišljenju Ministarstva finansija br. 011-00-2255/2015-16 od 17.09.2015. godine, verodostojnim računovodstvenim ispravama smatraju se

  • fakture,
  • ugovori o radu,
  • ili neki drugi dokument (spisak zaposlenih koji sadrži sve neophodne podatke neophodne za isplatu)

koji se u skladu sa Zakonom o računovodstvu i opštim aktom poslodavca mogu smatrati verodostojnim računovodstvenim ispravama.

Mišljenje Ministarstva finansija iz 2016. godine

Takođe, Mišljenjem Ministarstva finansija br. 011-00-00016/2016-04 od 7.6.2016. godine potvrđeno je da se rashod obveznika, koji je iskazan u poslovnim knjigama po osnovu isplate naknada zaposlenima za dolazak i odlazak sa posla, priznaje u poreskom bilansu. Uslov je da su navedene isplate dokumentovane odgovarajućom računovodstvenom ispravom.

Kao verodostojna računovodstvena isprava navodi se spisak zaposlenih koji sadrži podatke o iznosu naknada koje se isplaćuju zaposlenima po navedenom osnovu.

Ovim Mišljenjem iz 2016. godine potvrđen je stav Ministarstva finansija iznet u Mišljenju 011-00-2255/2015-16 od 17.09.2015. godine.

Zakon o radu

Odredbama Zakona o radu, član 118 stav 1, tačka 1) u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, zaposleni ima pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju, ako poslodavac nije obezbedio sopstveni prevoz.

Ovim Zakonom nije predviđena obaveza zaposlenih da dokumentuju ili na bilo koji drugi način pravdaju ove troškove.

Zakon o porezu na dohodak građana

Prema odredbama Zakona o porezu na dohodak građana član 18, stav 1, tačka 1), poslodavac ne plaća porez na zarade/na primanja zaposlenog po osnovu naknade troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada – do visine cene mesečne prevozne karte u javnom saobraćaju, odnosno do visine stvarnih troškova prevoza (najviše do 3.914 dinara mesečno).

Istim članom propisano je koje naknade troškova zahtevaju dokumentovanje u vidu računa kako bi se koristilo poresko oslobođenje (kao što je na primer naknade troškova smeštaja i prevoza na službenom putovanju).

Nijedna odredba ovog Zakona ne zahteva prilaganje računa u svrhe primene neoporezivog iznosa za troškove dolaska i odlaska sa rada.

Zakon o porezu na dobit pravnih lica

Prema odredbama Zakona o porezu na dobit pravnih lica član 7a, stav 1, tačka 1) nedokumentovanim troškom smatraju se troškovi za koje ne postoje verodostojne računovodstvene isprave.

Zakon o računovodstvu i računovodstvena isprava

Odredbama člana 8 Zakona o računovodstvu propisano je šta se smatra verodostojnom računovodstvenom ispravom.

Računovodstvena isprava predstavlja pisani dokument ili elektronski zapis o nastaloj poslovnoj promeni koja obuhvata sve podatke potrebne za knjiženje u poslovnim knjigama – tako da se iz računovodstvene isprave nedvosmisleno mogu saznati osnov, vrsta i sadržaj poslovne promene.

Verodostojnom računovodstvenom ispravom, u smislu člana 9. stav 1. Zakona, smatra se računovodstvena isprava koja je

  • potpuna,
  • istinita,
  • računski tačna
  • i prikazuje poslovnu promenu.

Mišljenje Ministarstva finansija iz februara 2019. godine

U spornom Mišljenju Ministarstva finansija navodi se da je pravno lice (poslodavac) u obavezi da

  • uredi organizaciju računovodstva na način koji omogućava sveobuhvatno evidentiranje, kao i sprečavanje i otkrivanje pogrešno evidentiranih poslovnih promena,
  • uredi interne računovodstvene kontrolne postupke,
  • utvrdi računovodstvene politike,
  • odredi lica koja su odgovorna za zakonitost i ispravnost nastanka poslovne promene, kao i lica odgovorna za sastavljanje i kontrolu računovodstvenih isprava o poslovnoj promeni,
  • uredi kretanje računovodstvenih isprava i utvrdi rokove za njihovo dostavljanje na dalju obradu i knjiženje u poslovnim knjigama.

Ukoliko poslodavac nema verodostojne isprave na osnovu kojih dokazuje da je na adekvatan način nadoknadio trošak zaposlenog za odlazak i dolazak sa rada, na primer:

  • račun za kupovinu mesečne pretplatne karte,
  • račun za dnevne karte ili karte za jednu vožnju u javnom prevozu,
  • račun za gorivo u slučaju korišćenja sopstvenog vozila…

ti troškovi mu se ne mogu priznati kao rashod. Isto tako ne može se koristiti poresko oslobođenje propisano Zakonom o porezu na dohodak građana koje smo prethodno naveli.

Ono što je sporno u ovom Mišljenju jeste upravo stavljanje akcenta na račune kao verodostojne računovodstvene isprave.

Naše tumačenje

Imajući u vidu da se zakonske odredbe nisu menjale, pomenuta Mišljenja iz 2015. i 2016. godine još uvek važe.

Osim ovoga, potrebno je imati u vidu da odredbe pomenutih zakona imaju veću pravnu snagu u odnosu na tumačenja izneta u Mišljenjima Ministarstva finansija. Odredbe zakona se direktno primenjuju, a Mišljenje ne može da stavi Zakon van snage.

Naš stav je da nema osnova da spisak zaposlenih (ili druge računovodstvene isprave koje zadovoljavaju odredbe člana 8 Zakona o računovodstvu) koji sadrži sve neophodne podatke neophodne za isplatu i koji je u skladu sa Zakonom o računovodstvu i opštim aktom poslodavca, ne bude verodostojna računovodstvena isprava.

Sa druge strane, imajući u vidu da nedokumentovanje troškova na način naveden u poslednjem mišljenju može izazvati dodatne troškove (npr. sudske troškove i zatezne kamate) može se za ubuduće uspostaviti praksa da se od zaposlenih zahteva dokumentovanje troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada.

Mišljenja smo da stav koji je Ministarstvo finansija iznelo početkom februara 2019. godine nije konačan i verujemo da će se pronaći rešenje koje je sprovodivo u praksi, a koje će biti u skladu sa odredbama Zakona.