3. aprila, 2017

Mesto prometa usluga po Zakonu o PDV-u – nova pravila od 01.04.2017. godine

Članom 4. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dodatu vrednost (“Sl. glasnik RS” broj 108/16), u potpunosti je izmenjen član 12. Zakona o porezu na dodatu vrednost, kojim se određuje mesto prometa usluga, u smislu ovog zakona, kao i pravila za određivanje mesta prometa usluga.

Zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dodatu vrednost stupio je na snagu 01.01.2017. godine, ali se član 4. ovog zakona, odnosno izmenjeni član 12. Zakona o porezu na dodatu vrednost, u daljem tekstu: Zakon, primenjuje od 01.04.2017. godine.
1. Određivanje poreskog obveznika za svrhu primene pravila o mestu prometa usluga

Izmenjenim članom 12.stav 1 Zakona propisano je da se ovim članom određuje poreski obveznik isključivo za svrhu primene pravila o mestu prometa usluga.

Kad uslugu pruža obveznik PDV-a, poreskim obveznikom smatra se:

  • svako lice koje obavlja delatnost kao trajnu aktivnost, bez obzira na cilj obavljanja te delatnosti;
  • pravna lica, državni organi, organi teritorijalne autonomije sa sedištem u RS;
  • strana pravna lica, državni organi, organi teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, registrovani za plaćanje poreza na potrošnju u državi u kojoj imaju sedište ( član 12. stav 3. Zakona).

Kad uslugu pruža strano pravno lice koje u RS nije obveznik PDV-a, poreskim obveznikom smatra se:

  • svako lice koje obavlja delatnost kao trajnu aktivnost, bez obzira na cilj obavljanja te delatnosti;
  • pravna lica, državni organi, organi teritorijalne autonomije i lokalne samouprave (član 12. stav 3. Zakona).

2. Načela za određivanje mesta prometa usluga

Načela za određivanje mesta prometa usluga, u situaciji kad je određen poreski obveznik, prema napred navedenim pravilima, su:

  • ako se promet usluga vrši poreskom obvezniku, mestom prometa usluga smatra se mesto u kome primalac usluga ima sedište ili stalnu poslovnu jedinicu, ako se promet usluga vrši stalnoj poslovnoj jedinici koja se ne nalazi u mestu u kojem primalac usluga ima sedište, odnosno mesto u kojem primalac usluga ima prebivalište ili boravište (član 12, stav 4. Zakona);
  • ako se promet usluga vrši licu koje nije poreski obveznik, mestom prometa usluga smatra se mesto u kojem pružalac usluga ima sedište ili stalnu poslovnu jedinicu, ako se promet usluga vrši iz stalne poslovne jedinice koja se ne nalazi u mestu u kojem pružalac uluga ima sedište, odnosno mesto u kojem pružalac usluga ima prebivalište ili boravište (član 12. stav 5. Zakona).

3. Izuzeci kod određivanja mesta prometa usluga – posebna pravila za određivanje mesta prometa usluga

Izuzetno od odredbi člana 12. stav 4. i 5. Zakona, za neke vrste usluga, mesto prometa usluga se ne određuje u skladu sa načelima koja su napred navedena i definisana u citiranim odredbama zakona, već se za svaku tu vrstu usluga nedvosmisleno određuje šta se smatra mestom prometa usluga. Zbog toga je najbolje da konsultujete svog računovođu za svaki pojedinačni slučaj koji budete imali u praksi.