25. јун, 2020

Prava i obaveze poslodavca i zaposlenog u vezi sa korišćenjem godišnjeg odmora

Godišnji odmor jeste vaše pravo. Treba da ga iskoriste uvek. Prema Zakonu o radu, u svakoj kalendarskoj godini zaposleni ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana.

NAPOMENA: Zakonski minimum od 20 radnih dana može biti uvećan po osnovu radnog iskustva, uslova rada, doprinosa na radu i stručne spreme.

 

Kada zaposleni stiče pravo da koristi godišnji odmor

Pravo na korišćenje godišnjeg odmora u kalendarskoj godini stičete posle mesec dana neprekidnog rada od dana zasnivanja radnog odnosa kod poslodavca. Neprekidni rad podrazumeva i eventualnu privremenu sprečenost zaposlenog za rad, npr. u slučaju bolovanja.

 

I ranije smo pisali o ovoj temi. U tekstu Naknada za godišnji odmor, regres i naknada za neiskorišćeni odmor možete naći odgovore na mnoga pitanja.

 

Propisi

Propisi koji uređuju prava i obaveze poslodavca i zaposlenog u vezi sa korišćenjem godišnjeg odmora su:

  • Zakon o radu,
  • Posebni zakon kojim je uređena određena oblast, odnosno delatnost,
  • Posebni kolektivni ugovor za određenu delatnost i
  • Opšti akt poslodavca (kolektivni ugovor kod poslodavca ili pravilnik o radu), odnosno ugovor o radu za poslodavce koji nemaju opšti akt.

 

Kako se koristi godišnji odmor

Godišnji odmor treba da se koristi u tekućoj godini za tu kalendarsku godinu. Ovo, na žalost, nije uvek moguće. Zbog toga je Zakonom dozvoljeno da se deo godišnjeg odmora iz tekuće godine može koristiti i u narednoj kalendarskoj godini. Rok za korišćenje je najkasnije do 30. juna naredne godine. Postoje i slučajevi kada se i ceo godišnji odmor može prebaciti za narednu godinu.

Pre korišćenja godišnjeg odmora potrebno je da podnesete zahtev za korišćenje istog. Ovaj deo je uređen i vašim internim pravilima. Zakon ne propisuje obavezu da zaposleni mora da najavi odmor u određenog vremenskom periodu pre početka korišćenja istog. Zakon o radu propisuje obavezu poslodavca da rešenje o korišćenju godišnjeg odmora zaposlenom dostavi najkasnije 15 dana pre datuma određenog za početak korišćenja godišnjeg odmora.

To znači da zaposleni može poslodavcu uputi zahtev za korišćenje godišnjeg odmora i 1 dan pre  početka korišćenja odmora. Ukoliko to poslodavcu ne remeti proces rada on može i tada doneti Rešenje o korišćenju godišnjeg odmora.

Poslodavac može da odbije zahtev zaposlenog, ali razlog nikako ne sme da bude rok u kome je on podneo zahtev. Osnov može da bude realna potrebe za radom tog zaposlenog za taj period.

 

 

Uslovi pod kojima zaposleni ima pravo da koristi odmor iz prethodne godine u tekućoj godini su:

  1. u prethodnoj godini je iskoristio prvi deo godišnjeg odmora u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno;
  2. korišćenje godišnjeg odmora u prethodnoj godini zaposleni je prekinuo zbog bolesti. Ovo traje do kraja kalendarske godine. Zbog toga zaposleni nije bio u mogućnosti da koristi prvi deo godišnjeg odmora u propisanom trajanju od dve nedelje, ili da zbog bolesti u prethodnoj godini nije uopšte ni započeo korišćenje prvog dela godišnjeg odmora. Smatra se da uslov o korišćenju prvog dela godišnjeg odmora nije ispunio zbog više sile (bolesti), i u tom slučaju zaposleni ima pravo da drugi deo godišnjeg odmora za prethodnu 2019. godinu može da iskoristi najkasnije do 30. juna 2020. godine, s obzirom da mu je prvi deo u trajanju od najmanje dve radne nedelje propao jer je isti morao da iskoristi u toku 2019. godine. Po ovom osnovu postoji identično Mišljenje Ministarstva rada, br. 011-00-463/2016-02 od 18.7.2016. godine;
  3. zaposleni koji je stekao pravo na korišćenje godišnjeg odmora u prethodnoj godini, a nije u celosti ili delimično iskoristio godišnji odmor u toj kalendarskoj godini zbog odsustva sa rada radi porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i posebne nege deteta, ima pravo da taj odmor iskoristi u tekućoj godini, tj. do 30. juna.

 

Kada se gubi pravo na korišćenje godišnjeg odmora:

  1. preostali deo godišnjeg odmora za 2019. godinu zaposleni ne iskoristi do 30. juna 2020. godine;
  2. ako se zaposleni vrati sa porodiljskog odsustva ili odsustva sa rada radi nege i posebne nege deteta, posle 30. juna;
  3. ako zaposleni koristi godišnji odmor iz jednog dela i započne korišćenje godišnjeg odmora krajem 2018. godine, a zbog isteka godine nije iskoristio u 2019. godini najmanje dve radne nedelje (nije stekao uslov za korišćenje godišnjeg odmora u dva dela), ukoliko je 31. decembra 2019. godine, odnosno od 1. januara 2020. godine prekinuo korišćenje godišnjeg odmora i radio je jedno vreme u januaru (nije nastavio da koristi u kontinuitetu ceo godišnji odmor), gubi pravo da koristi preostali deo godišnjeg odmora za 2019. godinu u 2020. godini.

 

Izuzeci od pravila

Postoje tri izuzetka od pravila da godišnji odmor mora da se iskoristi u trajanju od dve nedelje u kalendarskoj godini na koju se odnosi, da bi drugi deo mogao da se iskoristi do 30.juna naredne godine:

  1. Zaposlenoj se daje pravo, stavom 4. člana 73. Zakona o radu, da zbog porodiljskog odsustva, odsustva sa rada zbog nege novorođenog deteta i zbog posebne nege deteta, ako nije uspela da godišnji odmor za tekuću kalendarsku godinu iskoristi u celini ili delimično u toj godini, da isti u celosti ili preostali deo iskoristi u periodu od 1. januara do 30. juna. 
  2. Ukoliko zaposleni započne godišnji odmor u kalendarskoj godini na koju se taj odmor odnosi, pa ga pre proteka od dve radne nedelje prekine zbog bolesti koja traje do kraja kalendarske godine i zbog toga nije u mogućnosti da ima iskorišćeni prvi deo godišnjeg odmora u celini. Ovaj zaposleni može do 30. juna naredne godine da iskoristi preostale dane svog ukupnog godišnjeg odmora. Smatra se da uslov za korišćenje prvog dela godišnjeg odmora nije ispunio zbog više sile.
  3. Ako je zaposleni celu kalendarsku bio na bolovanju ili ako je radio prvi deo godine, pa onda koristio bolovanje do kraja godine i zbog toga nije stigao da koristi ni prvi deo godišnjeg odmora. On gubi pravo na taj prvi deo godišnjeg odmora, ali ovaj zaposleni može da do 30. juna naredne godine iskoristi drugi deo godišnjeg odmora (Mišljenju Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja br. 011-00-463/2016-02 od 18. 7. 2017. godine).

 

Postupanje suprotno Zakonu

Ukoliko zaposleni ne iskoristi godišnji odmor do zakonskog roka (30. jun 2020. godine) svojom odlukom ti neiskorišćeni dani mu propadaju. Ovaj postupak nije kažnjiv.

Ukoliko dani godišnjeg odmora nisu iskorišćeni krivicom poslodavca on je dužan da mu nadoknadi štetu. Ako dođe do sudskog spora zaposleni mora da dokaže da odmor nije iskoristio krivicom poslodavca. To znači da mora da dokaže da je tražio godišnji odmor i da mu je zahtev odbijen ili da je prekinuo korišćenju godišnjeg odmora na zahtev poslodavca, a kasnije nije mogao da ga iskoristi.

 

Novčane kazne

Članom 275 Zakona o radu utvrđeno je da će se poslodavac kazniti novčanom kaznom od 400.000 do 1.000.000 dinara za prekršaj, a odgovorno lice u pravnom licu kazniće se novčanom kaznom od 20.000 do 40.000 dinara za prekršaj.

 

Poreski tretman naknade za neiskorišćeni godišnji odmor

Pitanje poreskog tretmana naknade za neiskorišćeni godišnji odmor koju poslodavac isplaćuje u slučaju prestanka radnog odnosa često je sporno. Postojala su različita tumačenja o tome da li je ta naknada predmet oporezivanja, a ako jeste – da li ima karakter zarade ili drugog prihoda.

Prema odredbi člana 76. stav 1. Zakona o radu, u slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac je dužan da zaposlenom koji nije iskoristio godišnji odmor u celini ili delimično, isplati novčanu naknadu umesto korišćenja godišnjeg odmora. Visina ove isplate je prosečna zarada u prethodnih 12 meseci, srazmerno broju dana neiskorišćenog godišnjeg odmora. Odredbom člana 76. stav 2. Zakona o radu, propisano je da ova naknada ima karakter naknade štete, s tim da nije precizirano o kakvoj šteti je reč. S druge strane, odredbama člana 105. Zakona o radu, propisano je da se zaradom smatraju sva primanja iz radnog odnosa osim onih koja su navedena u tom članu. Pri tom, među primanjima koja nemaju karakter zarade, nije navedena naknada za neiskorišćeni godišnji odmor iz člana 76. Zakona o radu.

Suština Mišljenja Ministarstva finansija i Ministarstva za rad je da novčana naknada za neiskorišćeni godišnji odmor predstavlja primanje zaposlenog koje ima karakter zarade. Na ovo primanje obračunava se i plaća porez na zarade i doprinosi za obavezno socijalno osiguranje, na osnovicu koju čini iznos novčane naknade kao bruto kategorije koja u sebi sadrži porez i doprinose koji se plaćaju iz zarade.