Poreski obveznik poreza na dobit je rezidentno odnosno nerezidentno pravno lice koje obavlja djelatnost radi sticanja dobiti. Predmet oporezivanja rezidenta je dobit koju rezident ostvari u Crnoj Gori i izvan Crne Gore. Osnovica poreza na dobit predstavlja oporeziva dobit poreskog obveznika. Oporeziva dobit se utvrđuje usklađivanjem dobiti poreskog obveznika iskazane u bilansu uspjeha u skladu sa Zakonom o porezu na dobit.
Usklađivanje prihoda
Za utvrđivanje dobiti priznaju se prihodi u iznosima utvrđenim bilansom uspjeha, izuzev prihoda čiji je način utvrđivanja Zakonom o porezu na dobit drugačije utvrđen.
Prihodi od dividene i udjela u dobiti drugih pravnih lica izuzimaju se iz poreske osnovice.
Utvrđivanje rashoda
Kod utvrđivanja osnovice poreza na dobit takođe se moraju uskladiti i rashodi. Rashodi kao i prihodi, se priznaju u iznosima utrđenim bilansom uspjeha u skladu sa zakonom, izuzev rashoda čiji je način utvrđivanja drugačije utvrđen Zakonom o porezu na dobit.
Rashodi koji se ne priznaju su:
- Troškovi koji se ne mogu dokumentovati
- Kamate za neblagovremeno plaćene poreze i doprinose
- Novčane kazne i penali
- Prilozi dati političkim partijama
- Troškovi koji nijesu u skladu sa svrhom poslovne djelatnosti…
Međutim kako bi finansijski iskazi davali tačnu sliku poslovanja društva moraju biti sastavljeni u skladu sa Medjunarodnim računovodstvenim standardima.
Tako na primjer ako društvo prodaje robu uz garantni rok, ne može se tačno procijeniti da li će biti zahtjeva po garancijama i koliki će izdatak biti po tome osnovu. U takvim slučajevima neophodno je uraditi rezervaciju troškova.
Isti slučaj je i kod sudskih sporova.
Primjer
Protiv pravnog lica je pokrenut spor zbog naknade štete za izmaklu korist jer nije izvršilo svoju ugovorenu obavezu.
Pravno lice je sa zakašnjenjem izvršilo ugovorenu obavezu uvećanu za pripadajuću zateznu kamatu i ne prihvata da je dužno da nadoknadi štetu za izmaklu korist.
Na kraju 2019. godine pravno lice ne vrši rezervisanje po ovom osnovu jer je procjena pravnih stručnjaka da će dobiti spor (procjena je zasnovana na sudskoj praksi po kojoj se naknada štete za izgubljenu dobit teško dokazuje, te sudovi najčešće donose odluku u korist tuženog). Stoga, u ovoj godini ne priznaje se rezervisanje jer nije ispunjen uslov za priznavanje – vjerovatnost odliva sredstava.
U 2020. godini spor nije okončan, ali je postalo izvjesno da će tužilac dobiti spor jer uspijeva da dokaže direktnu štetu koja je nastala upravo zbog neizmirivanja obaveze od strane pravnog lica. Tužbeni zahtjev na ime naknade štete glasi na 12.000 eura, ali se procjenjuje da će pravno lice morati da nadoknadi štetu u iznosu od 8.000 eura. Uprava donosi odluku da prizna rezervisanje u tom iznosu.
U 2021. godini dobijena je presuda po kojoj je pravno lice dužno da isplati iznos od 9.000 eura.
