18. август, 2019

Poreska ušteda kod prodaje udela koji su bili u prethodnom periodu obezvređeni

U julu smo pisali o poreskoj optimizaciji i kako da dobrim planiranjem svojih poslovnih aktivnosti napravite poreske uštede. Poreska optimizacija i poreska ušteda generalno predstavljaju vrlo aktuelne teme i često dobijamo upite o tome.

Kako bismo vam pomogli da uštedite još više, a i zbog toga što nam je poreska optimizacija jedna od specijalizacija, u narednom periodu ćemo vam često pisati o mogućnostima za poresku uštedu odnosno optimizaciju poreza.

Primer o kom pišemo danas nam se vrlo često javlja u praksi.

U pitanju je prodaja kapitalne imovine, konkretno (u primeru niže) prodaja udela.

Naime, ukoliko su udeli koji su u tekućem poreskom periodu predmet prodaje, u nekom prethodnom bili obezvređeni – u periodu kada se vrši prodaja predmetnih udela može doći do tzv. dvostruke poreske olakšice kod obračuna poreza na dobit za privredno društvo koje prodaje udele.

 

Poreski tretman troškova obezvređenja udela i poreska ušteda

 

Prema odredbama Zakona o porezu na dobit pravnih lica (dalje u tekstu: Zakon) na teret rashoda u poreskom bilansu obveznika ne priznaju se rashodi nastali po osnovu obezvređenja imovine, koji se utvrđuje kao razlika između neto sadašnje vrednosti imovine[1] i njene procenjene nadoknadive vrednosti, ali se priznaju u poreskom periodu u kome je ta imovina otuđena, ili upotrebljena, ili u kome je nastalo oštećenje te imovine usled više sile[2].

Dakle, ukoliko su udeli tokom jednog poreskog perioda obezvređeni, a nije došlo do njihovog otuđenja u tom poreskom periodu, trošak obezvređenja predmetnih udela neće biti priznat trošak u tom poreskom periodu i uvećaće osnovicu poreza na dobit  privrednog društva.

Međutim, u poreskom periodu kada dođe do prodaje pomenutih udela, privredno društvo ima pravo da u Poreskom bilansu u polju 36:

Rashodi po osnovu obezvređenja imovine koji se priznaju u poreskom periodu za koji se podnosi PB, a u kome je ta imovina otuđena, upotrebljena ili je došlo do oštećenja te imovine usled više sile

iskaže iznos obezvređenja koji nije bio priznat u prethodnim poreskim periodima i samim tim umanji osnovicu za porez na dobit.

 

Kapitalni dobitak/gubitak kod prodaje udela

 

U skladu sa odredbama Zakona kojima je propisano utvrđivanje kapitalnog dobitka/gubitka prilikom prodaje udela, pozitivna razlika između prodajne vrednosti[3] i nabavne vrednosti udela smatra se kapitalnim dobitkom, dok negativna razlika predstavlja kapitalni gubitak.

Ovde treba napomenuti da, prema istim odredbama Zakona, nabavnom vrednošću udela će se smatrati vrednost po kojoj su udeli nabavljeni, odnosno nabavna vrednost udela neće se umanjiti za eventualne troškove obezvređenja nastale u tekućem i prethodnim poreskim periodima.

To znači da bi nabavna cena bila veća za potrebe obračuna kapitalnog dobitka/gubitka (odnosno veće umanjenje osnovice za porez na kapitalnu dobit, odnosno veći iznos kapitalnog gubitka).

Ukoliko se prilikom prodaje udela utvrdi kapitalni gubitak, poreski obveznik ima pravo da ga prebije na račun budućih kapitalnih dobitaka u narednih pet godina.

U narednim primerima možete da pogledate kako ostvarujete dvostruku poresku olakšicu prilikom primene ovih odredbi u praksi.

poreska optimizacija

Primeri poreske uštede iz prakse

 

Uzmimo podatke iz knjigovodstvenih evidencija obveznika.

poreska optimizacija

Prvi slučaj prikazuje efekte na poresku osnovicu u poreskom periodu u kom obveznik nije vršio obezvređenja imovine:


poreska optimizacija 

U ovom primeru poreska osnovica je jednaka dobitku iz Bilansa uspeha uvećanom za iznos gubitaka od prodaje udela, u skladu sa zahtevom za isključivanjem iz poreske osnovice transakcija koje su osnov utvrđivanja kapitalnog dobitka ili gubitka, i pod pretpostavkom da ne postoje druga usklađivanja rashoda i prihoda u skladu za Zakonom.

Drugi slučaj prikazuje efekte na poresku osnovcu u slučaju kada je izvršeno obezvređenje rashoda u nekom ranijem poreskom periodu u odnosu na period kada su udeli otuđeni (primer a)), a potom i na period kada je izvršena prodaja obezvređene imovine u prethodnom periodu (primer b)).

Pretpostavićemo da je obezvređenje izvršeno u iznosu od 1.500.000,00 RSD, čime je knjigovodstvena vrednost udela snižena njihovu prodajnu vrednost (u našem slučaju 500.000,00 RSD).

Rashod po osnovu obezvređenja imovine u iznosu od 1.500,000,00 RSD nije bio poreski priznat u periodu kada je obezvređenje izvršeno, međutim priznaje se u periodu kada dođe do otuđenja imovine koja je prethodno bila obezvređena.

Poreski bilans za period u kome je izvršeno obezvređenje imovine

poreska optimizacija

Oporeziva dobit je uvećana za iznos nepriznatog rashoda od obezvređenja imovine, u skladu sa članom 22v. Zakona. Kao što se može zaključiti, i u slučaju da nije izvršeno obezvređenje udela poreska osnovica bi svakako iznosila 3.500.000,00 RSD.

Poreski bilans za period u kome je izvršena prodaja obezvređene imovine

poreska optimizacija

U ovom slučaju izvršena je  prodaja udela po tržišnoj ceni koja je jednaka knjigovodstvenoj vrednosti (500.000,00 RSD), pa ne postoje gubici od prodaje imovine (r.br. 2).

Međutim, saglasno odredbama člana 22v. Zakona o porezu na dobit pravnih lica, u ovom poreskom periodu stekli su se uslovi za priznavanje rashoda od obezvređenja imovine koji prethodno nije mogao biti priznat, što dovodi do umanjenja poreske osnovice za iznos od 1.500.000,00 RSD, uz istovremeno priznavanje kapitalnog gubitka u istom iznosu, saglasno odredbama članova 27-30 Zakona o porezu na dobit pravnih lica.

 

Da li je ovaj tip poreske uštede u skladu sa zakonom

 

Iako u pomenutoj situaciji prodaje udela, kod koje se utvrđuje kapitalni dobitak/gubitak, može izgledati da dolazi do izbegavanja plaćanja poreza od strane poreskog obveznika usled priznavanja ranije iskazanog rashoda obezvređenja u poreskom periodu u kome su udeli prodati, mišljenja smo da takvo postupanje poreskog obveznika ne bi bilo protivzakonito umanjenje njegove poreske obaveze.

 

Ovo bi se moglo pre smatrati korišćenjem nepredviđene dvostruke poreske olakšice.

 

 

[1] Neto sadašnja vrednost imovine se utvrđuje u skladu sa MRS, odnosno MSFI (za obveznike koji primenjuju standarde).

[2] Pod pojmom više sile misli se na poplave, grad, zemljotres itd.

[3] Prodajnom vrednošću se smatra vrednost po kojoj su udeli prodati, odnosno u slučaju prodaje povezanom licu za prodajnu vrednost će se uzeti tržišna vrednost udela u trenutku prodaje, ukoliko je prodajna vrednost niža od tržišne.